Novi list: 16. 09. 2004.

Građanin predsjednik morao bi misliti o građanima

Jagoda MARIĆ

Jedna od konstanti mandata predsjednika Stjepana Mesića je njegovo zalaganje za promjenu tečaja, odnosno slabljenje kune, što bi po njegovom mišljenju dovelo do povećanja izvoza. Takve stavove predsjednik iznosi na svim većim gospodarskim skupovima i oni se ne mijenjaju makar se u međuvremenu mijenjali njegovi gospodarski savjetnici.

Ne mijenja se ni to da Vlada ima suprotno mišljenje i podržava stabilan tečaj kune. I tako već četiri godine. Svako malo predsjednik Mesić sastajao se s bivšim premijerom Račanom, redovito se sastaje i s premijerom Sanaderom. Koliko god ti radni ručkovi bili zatvoreni, u javnost procuri da su izgladili nesuglasice oko Domovinskog rata, Haškog suda, pristupanja Europskoj uniji, održavanju izbora...

No, čini se da predsjednik s premijerima ne razgovara o tečaju kune. A morao bi, ako se već zalaže za njegovu promjenu. Jer predsjednikove riječi osluškuju ulagači, ali i građani. Predsjednik bi kad se zalaže za slabljenje kune, morao znati da se ne čuje samo onaj dio njegove poruke koji pogoduje izvoznicima. Kad predsjednik govori o slabljenju kune to čuju i stotine tisuća građana koji računaju koliko će porasti njihove rate za otplatu kredita i to u godinama u kojima neće biti rasta plaća. Pa onda pokušavaju izračunati hoće li moći otplaćivati stan ili će ostati bez njega.

Predsjednik bi o tome morao razmisliti i zato što su u proteklom vremenu i sami poslodavci priznali da slabljenje kune može postići rezultate samo ako se kombinira s povećanjem konkurentnosti, tehnološkim napretkom, snižavanjem cijene rada... Ovako, njegovi pozitivni rezultati bili bi kratkoročni i brzo poništeni negativnim posljedicama koje bi osjetile stotine tisuća građana Hrvatske jer bankama duguju 60 milijarda kuna.