Vjesnik: 16. 09. 2004.
Gredelj u bijegu
VLADO RAJIĆ
Vladimir Gredelj odlazi iz pravosuđa u odvjetnike. Odlazi li ili bježi pred mogućom odlukom Državnog sudbenog vijeća koje već mjesecima rješava stegovnu prijavu protiv njega? Čini se - bježi. Jer prijava je teška koliko i optužba da sudac Županijskog suda u Bjelovaru Vladimir Gredelj - ne radi svoj posao. A plaću prima. I tako već dugo, predugo. Najavom odlaska medijski vrlo uspješan Gredelj vuče svoju posljednju pravosudnu kartu igrajući na sažaljenje kao na adut: herojski sam se borio za suce i sudove, ali protiv Vesne Škare-Ožbolt nisam mogao.
Eto sad i ministrice pravosuđa u priči. Kao što je to bila i prethodna šefica pravosudnog resora Ingrid Antičević Marinović, pa njezin prethodnik Stjepan Ivanišević u Gredeljevim storijama o vlastitom položaju u stalno istom Sudu. Ni onda nije radio, nije rješavao spise, uvijek je funkcija predsjednika Udruge hrvatskih sudaca bila važnija od odrade onih 14.000 do 15.000 kuna mjesečno koliko pripada predsjedniku, a poslije i sucu županijskog ranga.
Zašto DSV toliko dugo rješava Gredeljev slučaj? Tko zna, osim kalendara koji je u postupak ubacio i ljetne praznike. Ali, duljina postupka nije smanjila smisao stegovnoga zahtjeva i to je Gredelja uplašilo. To nije isti, ali je vrlo sličan slučaju koji se 2000. godine dogodio jednom drugom pravosudnom dužnosniku. Taj je barem izdržao do kraja, a kraj je bio nečasni otpust iz Državnoga odvjetništva. Gredelj tih živaca nije imao. Nečasno otpušteni tužitelj podnio je i posljedice, za njega je pravosuđe zatvoreni prostor na kojem bi se eventualno mogao zaposliti.
Je li to Gredelj siguran da bi ga Hrvatska odvjetnička komora primila za člana i nakon nečasnog otpusta iz sudačke dužnosti? Ili nije siguran, pa brže-bolje »glumi« žrtvu i konferencijom za novinare najavljuje odlazak iz s
udnice.Međutim, valja reći da je Gredelj za svih godina predsjednikovanja Udrugom hrvatskih sudaca postao metaforom pravosuđa. Sve što je pokrenuo u interesu sudaca nasukalo se na sprud njegova slabog sudačkog rada. Dok je bio predsjednik USH-a nitko mu od kolega sudaca nije spočitnuo te profesionalne »sprudove«, pa zbog njih i propale akcije na sređivanju stanja u pravosuđu.