Vjesnik: 18. 09. 2004.

Bush podsjetio Sanadera da je Gotovina još na slobodi

Hrvatska će morati nastaviti s pojačanim aktivnostima traženja haaškoga bjegunca Ante Gotovine, jer samo nekoliko mjeseci uoči početka pregovora s Europskom unijom nezadovoljstvo što se Gotovina ne nalazi u Haagu raste i unutar nje

ZAGREB – Sadržaj pisanog obraćanja američkog predsjednika Georgea Busha prigodom predaje vjerodajnica novog hrvatskog veleposlanika u SAD-u Nevena Jurice sasvim je logičan i očekivan. SAD će nastaviti s pokušajima da Hrvatsku nagovori na dvije stvari: da se vojno angažira u Iraku i da potpiše bilateralni sporazum o neizručenju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu (MKS).

»Nadam se da ćemo moći vidjeti više izvrsne aktivnosti vaše zemlje u Iraku gdje multinacionalne snage trebaju takvu vrstu predanosti slobodi, miru i sigurnosti, koju je Hrvatska iscrpno pokazala drugdje«, stoji, među ostalim, u Bushevu pismu. No, za hrvatske vanjskopolitičke ambicije važan je sadržaj cijelog pisma.

Zbog namjere da se što prije uključi u europske i transatlantske integracije Bushevo pismo joj ide u korist. Pohvala međunarodnom angažmanu i isticanje predanosti na multilateralnom planu, hrvatskim vanjskopolitičkim ambicijama može samo koristiti, a posebice brzom ulasku u punopravno članstvo NATO-a. Hrvatska je angažmanom u mirovnim misijama, posebice u Afganistanu, stekla međunarodni ugled. Kao ključni dokaz za to je i netom dogovorena suradnja s Njemačkom o osnivanju PRT-a, provincijskih timova za obnovu u Afganistanu.

No, ta pojačana aktivnost, zajedno s planiranim obučavanjem iračkih policajaca izvan Iraka, odvija se u sklopu NATO-a, što nema nikakve veze sa željom službenog Washingtona da se Hrvatska i vojno angažira u Iraku u sklopu multinacionalnih snaga. Hrvatska se politika, unatoč većem razumijevanju Sanaderove vlade za američku politiku u Iraku, ipak nije odlučila na slanje vojnika u Irak, kao što nije ni potpisala bilateralni sporazum o neizručenju američkih građana MKS-u.

Nije nikakva tajna da američka strana ta dva, za nju važna pitanja, u bilateralnim kontaktima nikad ne propusti spomenuti, no zbog hrvatske nevoljkosti da SAD-u izađe u susret odnosi dviju zemalja nisu zategnuti.

Ipak, Bushevo pismo dobar je podsjetnik da za američku administraciju »slučaj Gotovina« nije završen. »Punom suradnjom s Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju i čineći sve što može da uhiti i izruči sve optuženike, posebice Antu Gotovinu, Haagu, Hrvatska može pokazati svijetu svoju predanost općim načelima pravde«, stoji u Bushevu pismu.

Hrvatska će morati nastaviti s pojačanim aktivnostima traženja haaškoga bjegunca Gotovine, jer samo nekoliko mjeseci pred početak pregovora s Europskom unijom, nezadovoljstvo što se general ne nalazi u Haagu raste i unutar nje. Bushevo spominjanje »slučaja Gotovina« dokaz je kako će SAD i ubuduće snažno inzistirati na punoj suradnji Hrvatske s Haaškim sudom.

Bruno Lopandić