Slobodna Dalmacija: 21. 09. 2004.

Crne točke onog sistema

Saša LJUBIČIĆ

Petnaest godina nakon uspostave višestranačja, realno se daju sagledati crne točke iz razdoblja 1945.-1989., a koje nije bilo samo mrak, kako to vole kazati jedni, ni samo svjetlo, kao što misle drugi. Prvo što je bacilo sjenu na iznimno hrabri antifašistički pokret, jest Bleiburg, kao i egzodus većine Talijana i folksdojčera bez obzira jesu li bili fašisti/nacisti ili ne. Zatim, osvetoljublje nad klerom, novinarima i kulacima u prvim godinama nakon rata, i goleme nepravde u nacionalizaciji i konfiskaciji koje su bile rukovođene plemenitom idejom raspodjele dobara, ali su se u brojnim slučajevima pretvorile u svoju suštu suprotnost.

Montirani proces kardinalu Alojziju Stepincu, na kojem se, kao i u drugim socijalističkim zemljama poslije oslobođenja, zapravo, sudilo Crkvi, kao i Goli otok, također su velike mrlje onog sistema. Nakon MASPOK-a 1971. godine, dogodile su se čistke: neki su zatvoreni, a neki degradirani, redom iz političkih razloga.

Ostaju nejasne i egzekucije koje je izvršila Udba u inozemstvu, među emigracijom, gdje se dogodio niz ubojstava i neuspjelih atentata. Zbog verbalnog delikta ljude se spremalo u zatvore, a često se pod izlikom da se radi o "nacionalizmu" napadao obični patriotizam u čemu su prednjačili oni koji su kupovali podobnost. I to je to.