Što se to dogodilo da je pukla ljubav Ive Sanadera i njegovog HDZ-a spram Georgea Busha i dovela do toga da velika Amerika blokira ambicije male Hrvatske koja bi predsjedala OESS-om i bila članica Vijeća sigurnosti?

Dok je Račanova administracija u posljednji trenutak izbjegla uključivanje Hrvatske u rat protiv Iraka bez rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, spasivši se tako od samoubilačkog čina započetog Vilniuskom izjavom, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader oglasio se tekstom u »Wall Street Journalu«. Tadašnji pretendent za premijera zagovarao je bespogovornu ratnu opciju protiv Iraka, pokazavši se većim jastrebom i od onih najžešćih iz Bijele kuće, te se toliko uvlačio u stražnjicu američkom predsjedniku da je to bilo degutantno. Pogotovo jer je američki veleposlanik u Zagrebu Lawrence Rossin preuzeo ulogu gubernatora, šamarajući i Mesića i Račana, ali i cijeli hrvatski narod, što nisu dovoljno proamerički. Takvo je ponašanje ostalo bez adekvatnog odgovora, jer su se i bivši i sadašnji premijer natjecali za naklonost SAD znajući koliko njihov mig može utjecati na ishod hrvatskih parlamentarnih izbora.

I najveći HDZ-ov amerofil, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, čija kćerka sudjeluje u Bushovoj predizbornoj kampanji, bio je veliki zagovornik hrvatskog uključivanja u ratnu politiku američkog predsjednika. Tako je naciji pokušao objasniti kako će naš ulazak u NATO pakt pozitivno utjecati i na razvoj turizma, jer valjda gosti plavog Jadrana bez atomskog oružja ne mogu mirno spavati ni kada su na odmoru. A predsjednik Sabora Vladimir Šeks, nakon svog posjeta Washingtonu, drhtavim je glasom govorio o hrvatsko-američkom prijateljstvu, svojim dirljivim susretima s državnim tajnikom Colinom Powellom, zaključivši kako bi »Hrvatska mogla poslati vojnike u Irak uđe li u NATO«. Naravno, ako o tome odluči Sabor.

No ideja da nacija koja je pet godina krvarila za svoju slobodu ponovno uzme oružje u ruke da bi branila bjelosvjetske interese krupnog kapitala, u ratu koji je i prvi čovjek Ujedinjenih naroda Kofi Annan nazvao ilegalnim, u hrvatskoj je javnosti dočekana na nož. Nakon televizijskog prikazivanja dekapitiranja otetih ljudi diljem Iraka, koje je usput rečeno, HTV-u znatno intrigantnije od 60 poginulih branitelja riječke 111. brigade na čije otvaranje nisu poslali niti kamere niti novinara, svatko tko bi se zalagao za slanje naših ljudi u taj teroristički raj, potpisao bi sebi smrtnu presudu na izborima i bio žigosan za sva vremena.

Stoga su Sanader i Žužul bili prisiljen podvezati svoju ljubav spram Busha i Amerike. No Veliki Brat to vjerolomstvo ne oprašta, pa oni koji su do jučer neprincipijelno bushili sve u šesnaest moraju biti svjesni kako su upravo zbog toga danas popušili svoje planetarne ambicije.