Vjesnik: 07. 10. 2004.

Živim zidom kontra Šeksa

IVKA BAČIĆ

Oporba nije krila zadovoljstvo činjenicom da je u srijedu, prvi put otkad HDZ ima blagu većinu u Saboru, primorala Sanaderovu stranku na uzmak. To što ta pobjeda nije izborena uobičajenim napuštanjem sabornice, nego doslovnim podizanjem živog zida oko predsjednika Sabora Vladimira Šeksa ništa ne mijenja na stvari. I to pripada u dopuštene i demokratske metode pritiska kojima se u svijetu služi parlamentarna manjina. U Hrvatskoj tome dosad nismo svjedočili pa je i to dalo dodatnu notu dramatičnosti ionako naelektriziranom ozračju u Saboru, gdje se na političke protivnike tjednima već verbalno puca iz svih oružja, gdje prozirnim poslovničkim smicalicama saborska većina neosporno guši glas manjine, gdje i manjina, onda kad joj to odgovara, izbjegava raspravu ako nisu uključene televizijske kamere...

Najlakše bi sad bilo reći da toga nismo bili pošteđeni ni u vrijeme koalicijske vlasti, još manje za desetogodišnje HDZ-ove vladavine. Još lakše bi bilo opet se zgroziti nad primitivnim istupima naših sabornika, koji na račun većine siromašnih Hrvata žive lagodno da lagodnije ne mogu. Time se, međutim, ponovo izbjegava progovoriti o meritumu stvari, o tome da se, u stvari, ne zna što je i što treba biti Hrvatski sabor. Je li on uobičajena politička parlaonica, za čijom se govornicom izmjenjuju govornici svih političkih i ideoloških boja koji, u mislima na iduće lokalne ili nacionalne izbore, samo žele jeftino zaraditi koji politički poen? Ili bi Sabor trebao biti svojevrsna tehnička radionica, u kojoj se samo dotjeruju najčešće vladini prijedlozi i donose zakoni više ili manje važni za funkcioniranje države?

Dok se politički teoretičari i praktičari ne dogovore kojim će se smjerom razvijati hrvatski parlamentarizam, Sabor će, zapravo, biti blokiran, a građani će i nadalje opravdano njurgati i pitati se »zar zato tako masno plaćamo uvažene zastupnike«. Onima, pak, koji strahuju da su strasti u Saboru već toliko uzavrele da bi ubrzo mogle »proraditi i pesnice«, novinari mogu poručiti da se nepotrebno boje. Jer, izvan sabornice, a tome smo svjedočili i u srijedu, neki iz naoko na nož posvađane većine i manjine dobro su zabavljali jedni druge pričajući viceve!