Vjesnik: 15. 10. 2004.

Bilo kuda Gotovina svuda

Sva navedena moguća Gotovinina boravišta pate od jednog kroničnog nedostatka. Kod Bosanskog Grahova nema ni novog niti starog hotela. U Kanadu kod tamošnjih Hrvata nitko, pa ni Gotovina, ne može bez vize. Što se tiče Zadra, general, koliko je poznato, više voli veliki nego mali nogomet. U Masnoj Luci kod fra Petra Krasića, čija je kuća na čistini, nezamijećen ne može biti ni izlazak njegova psa tornjaka. Ostaju jedino Irska, London, Francuska ili Italija. Ako je tamo otišao još 2001. kada je, prema provjerenim podacima, zadnji put viđen u Hrvatskoj s naprtnjačom na leđima na putu prema brodu, onda to više i nije problem hrvatske policije

MARKO BARIŠIĆ

Kada bi se moglo vjerovati nedavnim tvrdnjama glavne haaške tužiteljice, general Ante Gotovina ovo se ljeto odmarao na plaži u Brelima. »Viđen je tamo«, rekla je Carla del Ponte, a hrvatske vlasti nisu ništa učinile da ga privedu. Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt u svom televizijskom istupu u srijedu navečer nije mogla objasniti zašto se tvrdnja o Gotovini u Brelima opet ponavlja iako su tužiteljici, kaže, predočeni čvrsti dokazi da nije istinita.

Priča o kupanju hrvatskog generala, protiv kojeg je Haaški sud prije tri godine podigao optužnicu, na toj plaži u našim medijima pojavila se u rujnu. Navodno je sredinom kolovoza Del Ponte obavijestila predsjednika Vlade Ivu Sanadera da raspolaže Gotovininom fotografijom snimljenom u Brelima. Autor te fotografije navodno je jedan SFOR-ov obavještajac. Sanader je, prema tim izvorima, odmah od haaške tužiteljice zatražio sliku, ali mu je ona nije dostavila.

Istraga hrvatskih obavještajnih službi, koja je odmah uslijedila, pokazala je da ta informacija nije točna. U vezi s tim u medijima su objavljene izjave nekih ljudi iz Brela koji su potvrdili da je u tom mjestu sredinom kolovoza bio jedan talijanski turist koji je »s pet-šest metara daljine stvarno sličio na Gotovinu«. Mirsad Selimović, zadužen za izletničke brodove, potvrdio je u tisku da je ta osoba »nalik na Gotovinu« išla na izlet brodom »Lipa Brela«. Drugi su kazali da su ga vidjeli u kafiću i njegov izgled komentirali uz opasku: »Da ne znam Antu iz rata, zakleo bih se da je to on«.

Crnomanjasti, malo nabijeni Talijan koji je u Brelima ljetovao sa suprugom i dvoje djece, nemajući pojma da će postati glavna zapreka određivanju datuma početka pregovora Hrvatske i Europske unije, navodno se na sve to samo smješkao. Godila mu je pozornost koju je dobio i prije nego se brodom opet vratio »priko bare« obećao je da će navratiti i dogodine. Naši obavještajci su mu potom pokušali ući u trag, ali kako u Brelima, kao i u mnogim drugim mjestima, mnogi iznajmljivači apartmana ne prijavljuju svoje goste, tako je i ta priča završila. Tako se barem mislilo.

A sad se, eto, pojavila kao krunski argument da hrvatske vlasti, vojnici i građani štite svog generala koji se ne želi pojaviti u Haagu. Takvih priča dosad je bilo napretek. Neke od njih, kako se pokazalo, kreirala je skupina britanskih obavještajaca u Hrvatskoj koji su neke naše medije besplatno opskrbljivali dezinformacijama o mogućim Gotovininim boravištima.

Dok operacija nije razotkrivena Gotovina je, prema tim izvješćima, često mijenjao boravišta. Viđali su ga u okolici Zadra gdje je, navodno, organizirao jednu revijalnu utakmicu u malom nogometu. Kod fra Petra Krasića u Masnoj Luci između Posušja i Rame imao je neku vrstu baze. SFOR-ovci su zbog jednog tamošnjeg stanovnika koji je »opet izdaleka« podsjećao na Gotovinu, pretražili i samostan u Šćitu izvrgavajući tamošnje franjevce nepriličnom tretmanu, zbog čega su se kasnije morali ispričati. Nakon toga se Gotovina, prema drugim medijima, smjestio u jednom hotelu uz hrvatsku granicu kod Bosanskog Grahova.

Sljedeći tjedan skoknuo je u Rim gdje su ga neki hrvatski hodočasnici vidjeli nedaleko od Trga svetog Petra. »Osmjehnuo im se i mahnuo u pozdrav nestajući u gomili«, glasila je ta informacija. Netko slobodniji mogao je s jednakom uvjerljivošću nadodati da je nešto ranije bio u audijenciji kod Pape te tako i Svetu Stolicu povezati s cijelim slučajem. Nakon toga je, čitajući medije, hrvatski general skoknuo do Hrvata u Kanadi, i to kod famozne Norvalske skupine.

Prije toga se odmarao na Azurnoj obali kod svojih kolega iz Legije stranaca. Bio je i u jednom zabačenom korzikanskom selu gdje žive umirovljeni legionari. Nešto ranije je bio kod talijanskih poznanika povezanih s tamošnjom mafijom. Priča o Hrvatu za kojeg se posebno zanimaju britanski obavještajci ne bi bila potpuna bez njegove eventualne povezanosti s Irskom republikanskom armijom (IRA) pa se i to ukomponiralo. Za tu sumnju bilo je dovoljno što je poznavao Tonyja Cascarina koji se početkom devedesetih borio na strani Hrvata protiv velikosrpske agresije.

Sva navedena moguća boravišta pate, međutim, od jednog kroničnog nedostatka. Kod Bosanskog Grahova nema ni novog niti starog hotela. U Kanadu kod tamošnjih Hrvata nitko, pa ni Gotovina, ne može bez vize. Što se tiče Zadra, general, koliko je poznato, više voli veliki nego mali nogomet. U Masnoj Luci kod fra Petra Krasića, čija je kuća na čistini, nezamijećen ne može biti ni izlazak njegova jedinog sustanara, psa tornjaka, iz kućice.

Ostaju jedino Irska, London, Francuska ili Italija. Ako je tamo otišao još 2001. kada je, prema provjerenim podacima, zadnji put viđen u Hrvatskoj s naprtnjačom na leđima na putu prema brodu, onda to više i nije problem hrvatske policije. Onda Carla del Ponte ili MacShane trebaju prozvati vlasti tih zemalja da dovoljno ne čine na pronalaženju Gotovine. Što se tiče plaže u Brelima, možda se spomenuti SFOR-ov obavještajac baš za nju odlučio ponukan izborom američkog časopisa Forbes koji je tu plažu ljetos uvrstio među dvadeset najljepših na svijetu.

Ona ima tuševe, prva je u Dalmaciji dobila Plavu zastavu, kafići su u vrijeme Europskog nogometnog prvenstva imali i televizore. Dakle, sav komfor koji britanski ministar za Europu nudi i generalu Gotovini opisujući mu ugođaj ćelija u Scheveningenu. Zadnja vijest, prema jednom mostarskom glasilu, govori da je Gotovina u Hercegovini.

S promjenom godišnjih doba bio bi i red da plaže zamijeni zimovalištima. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se i ta (dez)informacija možda učiniti dovoljno vjerodostojnom Carli del Ponte. No, u cijeloj priči nije problem u dezinformacijama. Njih nikad nije nedostajalo, ali ozbiljne institucije ne bi smjele na temelju njih donositi dalekosežne sudove.