Novi list: 20. 10. 2004.

Ni Mesić, ni Kosor već – Šeks!

Piše: Branko Mijić

Nakon što je naš list izračunao kako bi predsjednički izbori koji bi radni 21. prosinca pretvorili u blagdan, kao i eventualni drugi krug 4. siječnja, stajali hrvatsko gospodarstvo oko milijardu kuna, hvale je vrijedna inicijativa premijera Ive Sanadera da se ipak iznađe mogućnost njihovog održavanja nedjeljom.

Nažalost, potvrdio je to i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva Ivica Crnić, prema ustavnim rokovima prvi dan za održavanje izbora je 21. prosinca. To znači da je i predsjednik Sabora Vladimir Šeks, koji je još prije tjedan dana govorio s ekrana Hrvatske televizije o 19. prosincu kao o »vrlo vjerojatnom i mogućem datumu«, a kojeg mnogi drže »vrsnim poznavateljem Ustava i zakona«, u tom slučaju vrlo slab matematičar. Zaista je bilo teško izračunati 60 dana unazad od 18. veljače 2005. godine kada istječe Mesićeva prisega. Šeks je istom prigodom još jednom sebi skočio u usta, jer je na pitanje kada ćemo saznati ime HDZ-ovog predsjedničkog kandidata odgovorio »pravodobno i uskoro«. Izvjesno je, naime, da je upravo opsjednutost tom osobom u vladajućim redovima, kao i zakašnjela odluka o isticanju Jadranke Kosor, dovela do »cajtnota« i pučkoškolcima neoprostive greške u računanju.

Stoga će taj, jedini mogući datum na koncu ipak biti skupo plaćen. No zašto bismo se mi zbog toga zabrinjavali kada to ne čine niti Amerikanci koji isto tako, eto, baš u utorak, 2. studenoga, biraju svog predsjednika? Nije beg cicija! U spašavanju onoga što se zbog neodgovornosti Vlade nije dalo spasiti najmorbidnije je djelovala »mogućnost« da aktualni predsjednik trenutno podnese ostavku kako bi izbori mogli biti održani u neradni dan. Prijedlog da se Mesić ponaša kao da je umro kako bi Vladimir Šeks privremeno vodio državu, po uzoru na Vlatka Pavletića koji je 1999. godine počeo odmjenjivati Tuđmana, već je svojedobno ispalio i sam predsjednik Sabora. Zaista, imati Šeksa za vrhovnog zapovjednika, pa makar to bilo i »samo« dva mjeseca, poželjela bi svaka nacija. Baš kao što bi i predsjedniku koji joj je to omogućio svojevoljnom abdikacijom tepala kako je malouman.

Pavletić je nakon Tuđmanove smrti 11. prosinca 1999. godine poručio da »ostanemo uspravni i dostojanstveni«, te da »nastavimo složno izgrađivati demokratsku Hrvatsku Tuđmanu na spomen«. Zatim je kao privremeni predsjednik pohitao pomilovati »uglednog HDZ-ovca« Ivu Peku, čovjeka koji je zgazio 11-godišnju djevojčicu i pobjegao s mjesta nesreće, od jednogodišnje zatvorske kazne. Što bi tek Šeks dao (i radio) da je na njegovom mjestu?

To ne bismo željeli saznati makar platili i milijardu dolara.