Vjesnik: 27. 10. 2004.

Hrvati, bezvrijedni predmeti

IVAN ŠABIĆ

Krivce bi se, dakako, moglo tražiti i na drugim stranama, no banjolučki biskup Franjo Komarica, ukazujući na odgovornost međunarodne zajednice za katastrofalno loše rezultate u procesu povratka izbjeglih i prognanih u Republiku Srpsku, upire prstom u glavnog od njih. Biskup Komarica je uputio bezbrojne apele pokušavajući pokrenuti povratak prognanih i izbjeglih Hrvata u Republiku Srpsku, ali se do danas od njih 220.000 vratilo samo 12.000. Jedan od glavnih krivaca za tu katastrofu su, naravno, vlasti u Republici Srpskoj koje su, i nakon raskola u SDS-u i dolaska na vlast tzv. umjerenih snaga, činile sve da bi izbjegle primijeniti Aneks 7 Daytonskog sporazuma u čijem 1. članku stoji: »Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove«. Ali se njihova odgovornost, a pogotovo odgovornost hrvatskih stranka u BiH (odnosno HDZ-a kao najjače i dugo praktički jedine hrvatske stranke u BiH), Republike Hrvatske i udruga prognanih i izbjeglih Hrvata iz Republike Srpske - za koje ne nerijetko kaže da su neaktivnošću i(li) opstrukcijom također pridonijele slabom povratku - ipak ne može mjeriti s odgovornošću međunarodne zajednice. Koja, kako reče biskup Komarica, na Hrvate u BiH »gleda kao na bezvrijedne predmete«.

Uostalom, od vlasti u Republici Srpskoj i nije se moglo očekivati ništa do blokiranja povratka svim raspoloživim sredstvima. Od međunarodne zajednice se očekivalo da te blokade razbije, ali ona nije činila ništa. Možda toga ne bismo ni bili svjesni, pa onda ne bi bilo ni uporišta za tvrdnje da je upravo međunarodna zajednica najodgovornija što je u dijelovima Republike Srpske očuvano stanje uspostavljeno etničkim čišćenjem, da međunarodna administracija i SFOR u nekim drugim situacijama nisu bili i te kako efikasni. SFOR je, primjerice, svojedobno tenkovima i oklopnim vozilima te smjenama općinskih čelnika osigurao povratak Srba u Drvar. Kada je riječ o povratku Hrvata u Republiku Srpsku, ne samo da nije bilo tenkova i smjena, nego je Uredu visokog predstavnika trebalo čak četiri mjeseca kako bi privolio vlasti Republike Srpske da dopuste uvoz građevinskog materijala koji je donirala hrvatska vlada za obnovu hrvatskih kuća u bosanskoj Posavini.