Slobodna Dalmacija: 28. 10. 2004.

RAZGOVOR Olga KAVRAN, ZAMJENICA ŠEFA PROGRAMA OUTREACH HAAŠKOGA SUDA

2OO LJUDI PRED SUDOM U HAAGU

POVIJESNA ULOGA SUDA On utvrđuje neosporne činjenice, omogućuje žrtvama da ispričaju što im se dogodilo, otkriva što su krivci planirali i počinili. Međutim, učinak će biti manji ako se rezultati rada Tribunala u zemljama bivše Jugoslavije ne iskoriste za pisanje zajedničke povijesti i pomirenja

Piše: Tomislav KLAUŠKI

Olga Kavran zamjenica je šefa programa Outreach koji je Haaški sud početkom 2000. godine pokrenuo s namjerom da građanima zemalja obuhvaćenih radom Haaškog suda približi način njegova rada. U tom smislu otvorena su četiri ureda, u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Prištini, a u sklopu svog djelovanja program Outreach je opskrbio domaće knjižnice s tisućama haaških dokumenata, podijelio stručnjacima 2500 CD-ROM-ova s optužnicama, a snimljen je i dokumentarni film o radu suda "Pravda na djelu".

Olga Kavran, inače pravnica iz Beograda, u Haagu je od 1997. godine i odlično je upućena ne samo u djelovanje Haaškog suda u bivšoj Jugoslaviji već i u odjek koji Tribunal ima među domaćim političarima, u medijima i kod običnih građana. Prošlog je tjedna gostovala u Zagrebu i sudjelovala na okruglom stolu Centra za ljudska prava o izlaznoj strategiji Haaškog suda.

Političari i mediji protiv suda

Kakvi su rezultati projekta Outreach u zemljama obuhvaćenim radom ICTY-ja?

— Rezultati se razlikuju od zemlje do zemlje, nekad čak i u različitim dijelovima iste države. I moram reći da rezultati nisu baš u potpunosti zadovoljavajući. S jedne strane, udruženja žrtava, nevladine organizacije, pravni stručnjaci i pojedini novinari su nam jako zahvalni na tome što im omogućavamo pristup velikoj količini informacija o radu Tribunala, koje im često zbog nedostatka političke podrške ili čak izravnih prijetnji do tada nisu bile dostupne. Međutim, svjesni smo i toga da je razina poznavanja rada Tribunala kod prosječnih građana i dalje iznimno niska, kao i to da postoji čitav niz predrasuda.

Čime je uzrokovano takvo nepoznavanje?

— Na žalost, u velikoj mjeri upravo stavovima većine političara i medija u regiji.

Kakav je imidž Tribunala u Hrvatskoj, a kakav u drugim zemljama?

— Imam dojam da je imidž Haaškog suda prilično loš u svim državama ove regije. Razlozi za to u velikoj mjeri leže u političkoj atmosferi i načinu na koji se to odražava i na medije, a kroz medije i na stanovništvo. Pitanje podrške radu Haaškog suda pitanje je podrške vladavini prava. Oni kojima ne odgovara uspostavljanje vladavine prava protive se i radu ovog Suda.

Zbog čega se uopće inzistira na imidžu Haaškog suda?

— Opet se vraćamo na političke lidere u regiji. Svi oni, ovisno o političkom trenutku i onome što smatraju da im je u interesu, pokušavaju dovesti u pitanje legitimitet Haaškog suda. Istodobno, sve države s ovih prostora su članice Ujedinjenih naroda i kao takve dužne su poštovati i ponašati se u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti. To članstvo, kao i eventualno buduće članstvo u Europskoj uniji, sastoji se ne samo od prava već i od obveza. Nisam sigurna da lideri s ovih prostora koji odbijaju ispuniti svoje obveze prema Tribunalu šalju dobar signal u tom smislu.

Promatra li se Haaški sud kao pravedni sud za procesuiranje zločina ili kao sredstvo političkog pritiska?

— To u velikoj mjeri ovisi o tome koga pitate. Za veliki broj žrtava zločina koji su se dogodili na ovim prostorima, Tribunal je još uvijek praktično jedina institucija od koje mogu očekivati pravdu.

Kakva je u tome uloga medija?

— Velika i ne baš pozitivna. I dalje se u medijima u svim državama bivše Jugoslavije puno više može pročitati o "herojima koje se nepravedno optužuje" nego o žrtvama strahovitih zločina. To, naravno, utječe na percepciju Suda.

U Hrvatskoj promjena klime u odnosu prema Haaškom sudu mijenja se ovisno o političkim trendovima: kad se ne izručuju generali, kad se izručuju, kad se puštaju na slobodu, kad je Sud prepreka hrvatskom napredovanju prema EU-u.

— To opet ima veze s onima koji stvaraju tu klimu — lokalnim političarima. Oni tvrde da s Haaškim sudom ostvaruju potpunu suradnju samo onda kada vjeruju da će im to donijeti podršku međunarodne zajednice. Ili, pak, vrlo glasno kritiziraju Tribunal kada vjeruju da će im to donijeti podršku birača ili desno orijentiranih političkih partnera u zemlji.

Ima li u tome i određenih pogrešaka i samog Tribunala? Primjerice, puno se govorilo o netaktičnom pritisku Tužiteljstva.

— O kakvom "netaktičnom pritisku" je riječ? Radi se o ispunjenju obveza suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom. Države nastale na tlu bivše Jugoslavije preuzele su te obveze na osnovi svog članstva u UN-u. Kad bi ih pravodobno ispunjavale, ne bi ih nitko trebao na to prisiljavati. Što se presuda tiče, svaka presuda Haaškog suda daje kompletno obrazloženje činjeničnih i pravnih nalaza sudaca. Svaki aspekt presude može biti predmetom žalbe.

Hrvatska javnost dosta se bavila i privremenim puštanjima na slobodu hrvatskih optuženika, primjerice u najnovije vrijeme Ivana Čermaka i Mladena Markača? Čak se u Tužiteljstvo s time složilo.

— U svakoj odluci o puštanju na slobodu stoji obrazloženje takve odluke, a postoji i pravo na žalbu. U Pravilniku o postupku i dokazima MKSJ-a stoji da sudsko vijeće može donijeti odluku o privremenom puštanju na slobodu, i to samo ako se "uvjerilo da će se optuženi pojaviti na suđenju i da u slučaju puštanja na slobodu neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu". Svako sudsko vijeće procjenjuje posebne okolnosti svakog pojedinačnog slučaja i o tome donosi odluku.

Haaški sud imao je zadatak pridonijeti pomirenju u zaraćenim zemljama. Je li uspio u tome?

— O tome ćemo moći govoriti tek kada Sud završi sa svojim radom.

Je li realno očekivati od jednog kaznenog suda da obavi taj zadatak?

— Naravno da nije realno. Uspostavljanje i očuvanje mira i pomirenje primarni je zadatak zajednica koje žive na ovim prostorima. U tome presudnu ulogu i odgovornost imaju vlasti i nevladine organizacije, udruženja građana i drugi. Osim njih, golema odgovornost leži i na onima koji snose i najveću moralnu odgovornost za ono što se događalo na ovim prostorima, a to su političari i mediji. Svi oni zajedno moraju analizirati uzroke i posljedice. I to sve uzroke i posljedice, a ne samo one koji im odgovaraju.

Jesu li presude Tribunala doista identificirale prave krivce i pobile tezu o kolektivnoj krivnji?

— Jesu, i to u velikoj mjeri. Istodobno se utvrđuju neosporne činjenice u vezi s onim što se događalo na ovim prostorima. Žrtvama se omogućuje da ispričaju što im se dogodilo. Kroz priznanja krivnje doznaje se točno što su počinitelji planirali i kako su to izvršavali. Međutim, ako vlasti i civilno društvo u zemljama bivše Jugoslavije ne koriste rezultate rada Tribunala u svrhu pisanja zajedničke povijesti i pomirenja, sav taj rad će imati znatno manji učinak.

Je li Haaški sud uspio iz mase izvući prave zločince?

— Zadatak Tribunala je privesti pravdi one koji su najodgovorniji za zločine. To je oduvijek značilo da on nikako neće moći suditi svima onima koji su odgovorni za zločine. Pretpostavlja se da se zločinci broje u tisućama, dok Tribunal do kraja svog mandata najvjerojatnije neće procesuirati više od 200 osoba.

Zločinci udaljeni od politike

Tribunal je uspio iz mase izdvojiti neke od zločinaca, i to vrlo visoko rangirane osobe, koje zbog toga što se nalaze u postupcima pred Haaškim sudom ili na izdržavanju kazne, više ne mogu sudjelovati u političkom životu. Mislim da je to golemi učinak.

Kako će se nastaviti suđenja ratnim zločincima na domaćim sudovima nakon prestanka rada Tribunala? Treba li biti optimist?

— To tek trebamo vidjeti. Razne međunarodne organizacije, kao što su OESS ili Human Rights Watch, nisu pretjerano optimistične. Meni se čini da se situacija donekle poboljšava, ali ima još jako puno posla prije nego što će domaća pravosuđa kao pravilo voditi postupke u vezi s ratnim zločinima, u skladu sa svim međunarodnim standardima. Namjerno naglašavam "kao pravilo", jer su za sada suđenja za ratne zločine u skladu s međunarodnim standardima, dakle uz puno poštovanje prava optuženih i bez diskriminacije.