Vjesnik: 29. 10. 2004.
Nevjerodostojne izjave Paddyja Ashdowna
Nikad nećemo otići jer je suviše važno za Europu da ima stabilnu BiH, ali ćemo se iz visokog predstavnika koji je nametao stvari i intervenirao promijeniti u specijalnog predstavnika Europske unije koji će pružiti ruku pomoći, izjavio je Paddy Ashdown
SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Devet godina nakon okončanja rata u BiH aktualne su rasprave o (ne)uspjehu međunarodne misije u ovoj zemlji. Svi se slažu da je golem uspjeh postignut kad je riječ o smirivanju oružanih sukoba, o čemu svjedoči i podatak da će vojnu misiju od NATO-a uskoro preuzeti Europska unija. No s druge strane, različite su ocjene o postignućima civilnoga dijela provedbe Daytons
kog mirovnoga sporazuma, odnosno rekonstrukcije društva i države s ciljem da ono postane samoodrživo.U ovom kontekstu, nezaobilazne su rasprave o ulozi visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, a sada tu dužnost obnaša Paddy Ashdown koji ima gotovo protektorske ovlasti. On može nametati zakone, smjenjivati izabrane političare. Trebao je biti posljednji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Nakon njegovog odlaska, planirano je da ta dužnost bude ukinuta.
No, Ashdown je prije desetak dana kazao da »Bosna i Hercegovina još nije spremna za ukidanje institucije visokog predstavnika«. U izjavi za jedan lokalni dnevni list kazao je da se Ured visokog predstavnika (OHR) neće ukidati, već će se transformirati u nešto drugo, vjerojatno u ured specijalnog predstavnika EU. Ashdown je također ranije kazao da je i sam spreman više djelovati kao posebni predstavnik EU, a manje u ulozi visokog predstavnika međunarodne zajednice.
Ipak, ima onih koji misle da je već sada način međunarodnog protektorskog prisustva u BiH postao prepreka ozbiljnijem putu ove zemlje k europskim integracijama te da je iluzija vjerovati kako BiH može postati članica EU s institucijom kakva je ona koju trenutno vodi Paddy Ashdown.
Svi se slažu da ulogu međunarodne zajednice treba mijenjati, ali ponekad se stječe dojam da su intervencije sa strane još češće nego ranije te da domaći političari ne preuzimaju odgovornost za teške odluke koje treba donositi. Bruce Jackson, predsjednik washingtonskog Projekta za demokracije u tranziciji nedavno je kazao da je vrijeme da BiH preuzme veću odgovornost za svoju budućnost, a ne da UN odlučuje o njoj. Po njegovom mišljenju, trenutak je da se BiH počne udaljavati od Daytona i strane vojne nazočnosti.
I britanski veleposlanik u BiH Ian Cliff kazao je da će uloga međunarodne zajednice u BiH morati biti manje nametljiva, što podrazumijeva da će i ovlasti visokog predstavnika u BiH postati irelevantne.
Očito, pitanje promjene sadašnjeg međunarodnog prisustva u BiH usko je povezano s promjenom Ustava ove zemlje, o čemu u BiH ne postoji politički konsenzus. S te strane gledajući, i izjave nekih domaćih političara, poput Mladena Ivanića ili Milorada Dodika koji kažu da će se zalagati za ukidanje institucije visokoga predstavnika te da za to treba tražiti »izlaznu strategiju«, ne zvuče posebno vjerodostojno u situaciji kad u samoj BiH nema suglasnosti o novom učinkovitom ustavnom modelu.
Alenko Zornija