Slobodna Dalmacija: 29. 10. 2004.

NOVA POŠAST - GRAĐANI SE (POPUT DRŽAVE) IZNOVA ZADUŽUJU DA BI PODMIRILI STARE DUGOVE

ZADUŽENI HRVATI ŽRTVE LIHVARA

MAMAC Danas zelenaši na svako stablo, kantu za smeće ili stup javne rasvjete vješaju papire s masno otisnutom porukom nestvarna sadržaja: "Povoljno! Krediti od 5000 do 100.000 kuna! Sa i bez jamaca! Uz najnižu kamatnu stopu!" Nazvali smo jednog od lihvara...

Piše: Siniša PAVIĆ

Prema procjenama stručnjaka oko milijun i tristo tisuća građana Hrvatske ima barem jedan kredit. Banke od hrvatskih građana potražuju 58,9 milijardi kuna. Hrvati su najzaduženiji narod u srednjoj i istočnoj Europi. Od Hrvata kreditno su zaduženiji samo Amerikanci. Kamatne stope u Hrvata su još uvijek za trećinu više od onih u zapadnoeuropskim zemljama. Hrvati dižu sve moguće vrste kredita; od onih za kupnju stanova i automobila, do onih za preživljavanje. Najveći broj pojedinačnih kredita su gotovinski krediti i dopuštena prekoračenja po tekućim računima građana.

Jedinstveni Luka M.

To je statistika, ali i živa istina, baš kao što je živa istina da je teže naći Hrvata bez kreditnog opterećenja negoli pronaći pa u ličkim šumama ustrijelit jednoroga, kozoroga ili nosoroga. Ako ste baš vi egzemplar te rijetke vrste, onda jamačno znate kako se blesavo osjećao Luka M. kada je došao u banku ne bi li prvi put bio nekome jamac za kredit. Luka M. sjeo je pokraj bankovne službenice, ova je službenički hladno otvorila kompjutor, onda je zanijemjela, da bi zatim zacičala zaprepašteno pa brzo pozvala sve svoje kolegice da vide čudo neviđeno.

Čudo, jer Luka M. ima urednu plaću, nije nikome jamac, nije nositelj kredita, nema nijednu kreditnu karticu i nije ni u kakvom minusu!!! Logično je stoga da Luki M. pravo ime ne treba iznositi javno jer bi ga tragači za jamcima i Hrvati kreditomani u čas počeli progoniti! Bolje, naime, ganjati Luku M. nego imati posla sa zelenašima koji na svako stablo, kantu za smeće ili stup javne rasvjete vješaju A4 papire s masno otisnutom porukom, nestvarna sadržaja: "POVOLJNO!!!! KREDITI! SA I BEZ JAMACA!"

- Dobar dan! Vidim nudite kredite sa i bez jamaca. Možete li mi to malo pojasniti? - nazvali smo pa pitali ne bi li vidjeli tko to kapom i šakom dijeli kredite od 5000 do 100.000 kuna, uz najnižu kamatnu stopu, uz brzu realizaciju, pa čak i umirovljenicima.

- Mi vam, znate, imamo dogovor s brojnim bankama, kreditno- štednim zadrugama. Kamata je od 8,5 do 10,9 posto. Samo vi dođite kod nas popodne pa ćemo vam sve objasniti i izabrati najpovoljniji kredit za vas. Evo, dajte mi vaše ime i broj mobitela da vas još nazovem - veli muški glas s druge strane žice.

- Ne razumijem, poslujete s bankama, a oglase lijepite po kontejnerima za glomazni otpad!?

- Ma, mi smo vam neka vrsta posrednika. Recimo, sada banke uvode crne liste za prezadužene građane, a mi vas pošaljemo u banku koja ne gleda tu crnu listu. Samo vi meni dajte ime i telefon.

- Meni to zvuči najblaže rečeno polulegalno.

- Neee. Pa joj meni. Meni je jasno da ljudi pušu i na hladno, ali samo vi dođite i naći ćemo model koji vam odgovara - uporan je bio muškarac, znakovita prezimena u vlas istoga ko što je prezime našeg ministra gospodarstva.

Zanimljivo je da mu ni na kraj pameti nije padalo preko telefona reći išta konkretnije o tom užasno povoljnom kreditu bez jamaca. Hrvati međutim trgaju i papiriće s kontejnera za otpad, dižu zelenaške kredite i tonu sve dublje. Da Hvatska i njezini građani žive na dug, dug koji sve teže mogu vraćati, ne dvoje ni ekonomski analitičar Dražen Kalogjera te psihologinja Mirjana Krizmanić. Pri tom Hrvati zaboravljaju svu mudrost narodnih poslovica koje tematiziraju dug i zaduženje.

- Dug je zao drug, kaže narodna poslovica koja je na žalost sve manje popularna - upozorava tako Kalogjera. No, također dodaje kako čitav svijet živi na kredit, ali pri tom pametan svijet i svjetske zemlje dobro paze da im kreditiranje ne ide u čistu potrošnju, već u proizvodnju i razvoj te da su kredite sposobni vraćati. Nije tako bitna visina javnog duga, već sposobnost države da taj dug vraća - ističe Kalogjera.

- Na žalost država je pojedincu najlošiji primjer. Naša država, ne može funkcionirati bez novih zaduženja potrebnih samo da bi se pokrili stari dugovi - kaže Kalogjera.

Građani su tako s jedane strane izazvani potrošnjom, a s druge strane mogućnosti su im male. U konačnici svoje potrebe zadovoljavaju zaduživanjem, a sve pod parolom lako ćemo. I dok država može neugodno zaduženje riješiti jedino tako da više proizvodi i izvozi nego što uvozi, građanstvo u nas može biti sretno ako uopće ima posla.

- Mali čovjek mora biti svjestan mogućnosti. Mora se kreditirati u granicama svojih mogućnosti - smatra Kalogjera, a mogućnosti će biti veće kada država napravi svoje i unaprijedi proizvodnju, poveća izvoz i povisi plaće. Pri tom ističe kako dobrom drži Vladinu odluku da odredi najvišu dopuštenu ugovornu kamatnu stopu, premda smatra da ta mjera nije i ključna za oporavak hrvatskog budžeta niti "kraja kamatne agonije hrvatskih građana" koju je najavio ministra financija Ivan Šuker.

Priča o hrvatskoj kreditomaniji, zapravo je priča o zapuštenosti našega naroda i potpuno uništenom sustavu vrijednosti, smatra Mirjana Krizmanić. Priča je to i o državi koja živi preko svojih mogućnosti, o lihvarima koji besramno iskorištavaju situaciju, ali i priča o našem neodgovornom odnosu prema prijateljima i rodbini iliti jamcima koje smo zbog kredita spremni bez imalo grižnje savjesti ostaviti na cjedilu.

- A pamtim svoje roditelje koji su za najveću sramotu držali kada bi se netko zadužio pa to ne bi bio u stanju vraćati - kazuje Krizmanić. No, poslovica o tome kako se valja pokrit onoliko koliko je deka duga odavno ništa ne vrijedi.

- Danas, primjerice, imate predsjednika HSP-a Đapića koji kaže kako nije budala pa da iziđe iz gradskoga stana. Znači biti pošten isto je što i biti budala - upozorava Krizmanić.

Činjenica je, da su ljudi s jedne strane u teškoj neimaštini, dok su s druge strane obasuti reklamama koje nude koješta "povoljno" i na kredit. Skloni oponašanju, uvjerni kako, primjerice, nisi muško ako nemaš auto isto kao i susjed, Hrvati se zadužuju.

- No, građani idu logikom zadužit ću se pa ću se već nekako snaći, a to je neprihvatljivo - naglašava Krizmanić.

Na žalost država ne samo što nas ne štiti od lihvarenja nego nitko narod ne upozorava da živi iznad svojih mogućnosti. Kako i bi kad ta ista država živi izvan svojih mogućnosti, a mediji nas bombardiraju reklamnim porukama i ljudima koji su se bez rada obogatili preko noći.

- Rješenje je trošiti ono što ste zaradili. A u nas je puno onih koji troše ono što nisu zaradili. Pa pogledajte samo naslovnu stranicu "Globusa" na kojoj se kočopere predsjednički kandidati "teški" milijune eura. Pa tko to može pošteno zaraditi? - pita se Krizmanić. Ima li nam spasa!?

- Nadam se da će nas put do Europe, u kojoj se cijene red, rad i disciplina, osvijestiti - veli Krizmanić, uvjerena da ćemo na tom trnovitom putu možda shvatiti da je moguće živjeti od svoga rada. Da se i tako može, recimo do novoga automobila, svjedoči upravo Krizmanić koja je svoj 14 godina stari automobil zamijenila novim tek kada je prevođenjem za njega zaradila novac. - Uopće se ne zadužujem i tako mirno spavam - kazuje Krizmanić.

Zelenaši kucaju na vrata

No, njezin primjer kao i primjer Luke M. mogu tek biti izuzeci koji potvrđuju pravila jer već se neslužbeno zna da će na crnoj listi banaka koja bi trebala biti gotova do kraja mjeseca završiti najmanje 40.000 građana, neurednih platiša koji kasne s otplatama kredita ili su duboko ušli u crveno. To pak znači da će od prvog siječnja biti nemoguće obaveze iz jedna banke prebijati kreditom iz druge, a to nagovještava kako će aktivnost lijepljenja A4 papira koji nude najpovoljnije kredite procvasti.

Krediti za studente, za umirovljenike, za građana, za djecu i omladinu... Sve isto kao i u banci s tom razlikom što će banka od sirotog umirovljenika očekivati mirovinu u visini nekoliko tisuća kuna kao da živimo u Švicarskoj, dok će zelenaši od vas tražiti adresu ne bi li vam, krenu li stvari po zlu, zakucali na vrata. Budućnost blistava, kako god okrenuli!