Novi list: 15. 11. 2004.

Draža tetovaža

Piše: Branko Mijić

Uoči današnjeg posjeta hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu njegov ministar policije Marijan Mlinarić »proslavio« se zabranivši prelazak državne granice košarkašu »Partizana« Milanu Guroviću. Dotični naime na nadlaktici ima istetoviran lik četničkog vojvode Draže Mihailovića, pa se MUP dosjetio kako u »hrvatskim zakonima jasno stoji da se vjerska, nacionalna i rasna mržnja ne smije poticati«.

Gurović tako nije stigao u Zagreb jer je odbio prekriti Dražu tetovažu flasterom ili nečim sličnim, ali je zato Galićeva katedrala duha ugostila u »Nedjeljom u 2« nekadašnjeg ministra Slobodana Miloševića Aleksandra Tijanića koji je s dalekovidnice nesmetano veličao dotičnog Mihailovića ustvrdivši da je »u najmanju ruku diskutabilno pitanje je li bio fašist«. U ovom slučaju hrvatska policija nije se usudila sankcionirati poticanje »vjerske, nacionalne i rasne mržnje«, iako je ona obavljena pred milijunskim televizijskim auditorijem, pa je nekadašnji novinar slobodno odšetao zagrebačkim ulicama. Teško je pretpostaviti po čemu to Mlinarićevi policajci razlikuju Gurovićevo od Tijanićeva četnikovanja kada jedne te iste zakone prema njima dijametralno suprotno primijenjuju. Još je neizvjesnije kakav će kriterij zauzeti prema Žužulovom kolegi Vuku Draškoviću kada bude dolazio u Hrvatsku. Srbijanski ministar vanjskih poslova možda ne nosi slikovnog Dražu, ali mu je dotični toliko veliki idol da na njega želi i fizički sličiti, dok je »poticanje mržnje« dosljedno dokazivao od svog romana »Nož« do danas.

Svojom zabranom hrvatske policijske glavešine nisu pomogle vladavini prava u ovoj zemlji već najviše »Ciboni« i sebi samima jer bi se mogli osramotiti ne omogućivši gostima sigurnost u dvorani i izvan nje. Zato su u slučaju Gurović primijenjeni zakonski propisi koji inače dosljedno ne važe za domaću upotrebu, što se može vidjeti i na ulici na kojima nesmetano egzistira prodaja ustaških relikvija, baš kao i na Thompsonovim koncertima. Tako je za Račanovog je mandata splitska policija pokrenula istragu za osobama koje su u Kaštel Lukšiću ispisale dva grafita na kojima je pisalo »Živo Sadam Husein!«. Sasvim sigurno nikakve reakcije »plavaca« ne bi bilo da je poruka uličnih tribuna bila »Živio George Bush!«.

Kada je hrvatski skijaški as Ivica Kostelić svojedobno izjavio kako se osjeća spremnim poput njemačkog vojnika prije napada na SSSR 1941. godine, u njegovu obranu ustao je i »Glas koncila« braneći ga kao idealnog Hrvata iako bi reakcija svemoćne crkve bila sasvim drugačija da se usporedio, recimo, s ruskim soldatom koji je branio Staljingrad.

Mržnja je u Hrvata uvijek bila relativni pojam. Možda bi u borbi protiv nepoželjnih tattooa trebali poslušati don Anđelka Kaćunka i uhvatiti se voodooa.