Novi list: 18. 11. 2004.

Putovanje nakraj noći

Piše: Branko Mijić

Poštovani gospodine Bush, siguran sam da niste čitali knjigu istog naslova Louisa Ferdinanda Celinea koji je još prije sedamdeset godina pisao o užasima rata, jer biste nas inače poštedjeli horor fotografija koje već poduže vremena stižu iz Iraka.

Ovom prigodom obavještavam Vas da se posljednji Hrvat koji se našao u Haškom zatvoru osumnjičen za ratne zločine zove Miroslav Bralo. Hoćete li i Vi svoga »Cicka«, kojeg smo gledali na televizijskoj snimci kako hladnokrvno izbliza puca u glavu nenaoružanom i ranjenom Iračaninu, poslati pred međunarodno lice pravde? Hoćete li na odgovornost pozvati generala Richarda Natonskog zbog toga što je na Falluju istresao po koju tonu bombi previše? Naime, ako niste znali, hrvatski general Ante Gotovina, trenutno u bijegu, tereti se da je za »Oluje« na Knin ispalio previše granata, a Vaš ga je potčinjeni višestruko premašio. Vrijedi li i za njega »zapovjedna odgovornost« ili samo pripadnici Vaše nacije smiju »planirati napade na civile, nesrazmjerno i slučajno napadati, pogubljivati ranjenike i upotrebljavati ljude kao živi štit«, što se zbiva u Iraku prema riječima visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava i bivše haške tužiteljice Louise Arbour?

Inače, prema izvještaju Amnesty Internationala u Vašoj najnovijoj akciji oslobađanja Iraka od Iračana prekršena su pravila ratovanja koja štite civile i ranjene borce. Tako je 9. studenoga ubijeno stotinjak ljudi, među njima 20 iračkih liječnika i bolničara, kada je pogođena klinika u Falluji. Hoćete li nešto poduzeti, gospodine Predsjedniče, ili ćete se postaviti kao Vaši prethodnici u najmoćnijem svjetskom uredu kada su svojedobno američki avioni, igrajući se, u Italiji srušili žičaru i ubili dvadesetak ljudi? Tada su nestašni piloti hitno povučeni kući gdje su im istrljane uši, te su pušteni da se tako crveni i osramoćeni slobodno šeću najdemokratskijom zemljom Globusa, kažnjeni tek nečasnim otpustom iz vojske. Hoćete li i u ovom slučaju pokazati da Vam je više stalo do soldatove čizme nego do zemljinog omotača bez kojeg nema života kojega najviše ugrožava Vaša industrija? Hoće li Rim i Kyoto za Vas i ubuduće ostati nepoznatom misaonom imenicom?

Nakon snimaka pogubljenja vijetkongovaca prije tridesetak godina do jučer smo mislili da ćemo pucanje u glavu izbliza gledati samo u lošim filmovima. No, prevarili smo se. Najprije su islamski teroristi pred kamerama počeli dekapitirati ljude, zatim ste Vi i Vaši pretvorili Irak u azil a Iračane u gole životinje koje se drže na povodniku i tjeraju na međusobno parenje u Abu Graibu. Sada, eto, opet pucate u glavu. Ne čini li vam se, gospodine Predsjedniče, da vam trenutno rastu brkovi, baš kao što vam se dužio nos dok ste lagali o oružju za masovno uništenje, ne vidite li u svome zrcalu kako sve više sličite na Sadama Huseina?

Srdačno Vas pozdravljam s nadom da je Irak Vaš skori Vijetnam.