Vjesnik: 20. 11. 2004.

O NATO-u bez manipulacija

BRUNO LOPANDIĆ

Konferencija o ulozi NATO-a koju je ovoga tjedna organiziralo Atlantsko vijeće Hrvatske došla je, reklo bi se, u pravom trenutku. NATO-ova popularnost u Hrvatskoj opada, daleko ispod razine poželjne u Bruxellesu.

Hrvatski političari su, posebice kada je riječ o NATO-u često manipulirali. Kada je NATO bio popularan mahali su njime a kada nije, kao što je sada, pokušavaju ga izbjegavati.

Upravo zato, ozbiljan posao objašnjavanja o čemu je tu zapravo riječ, iznimno je koristan i dobrodošao. I to stoga da bi se propagiralo sa svih mjesta kako se u NATO jednostavno mora ući.

Priča o »euroatlantskim integracijama« što vrijeme odmiče, spušta se, s pijedestala »vjekovnih snova o europskoj pripadnosti« u sve konkretnija pitanja koja najizravnije utječu na razvoj jedne zemlje. NATO je u posljednjih petnaestak godina u stalnoj tranziciji zbog pokušaja da sam uhvati korak sa zahtjevima globalnog svijeta. Napokon, NATO je u stalnoj tranziciji i stoga jer se odlučio širiti na zemlje koje je do jučer karakterizirala nestabilnost i demokratska upitnost.

NATO odavno nije pakt ni hladnoratovski štit zapada nego politička organizacija s vojnim sredstvima koja je, kako je to ispravno istaknuo predsjednik Mesić, partner s Europskom unijom. Napokon, valja istaknuti, što je na konferenciji učinio i Nacionalni koordinator za NATO Pjer Šimunović, da je područje NATO članica, »zona« kojoj su zajedničke odlike demokratski režimi, poštivanje ljudskih prava i praksa korištenja načela tržišne ekonomije.

Pad popularnosti NATO-a u Hrvatskoj nesumnjivo je vezan uz nepopularnost aktualne američke politike. NATO je, dakako, nemoguće odvojiti od SAD-a, no pojednostavljenja tog odnosa su, također, pretjerana. Upravo unutar NATO-a mnoge su zemlje jasno rekle da ne žele iračku avanturu. S druge strane, Hrvatska se tek treba riješiti razmišljanja iz nekih prošlih vremena da je najbolje ostati neutralan i nesvrstan.

Rasprave o NATO-u i informiranje građana su zato dobrodošle. Kako bi ti isti građani mogli na referendumu odlučiti žele li ga ili ne.