Aludirala je na Granićevu umiješanost u aferu uoči prošlih parlamentarnih izbora kada je kao predsjednik DC-a pristao visoko na izbornu listu staviti »poslovnog čovjeka iz Njemačke« Antu Mrdežu koji je zauzvrat stranku donirao sa 750 tisuća kuna. Sve bi bilo O. K. da DC nije potopljen a nesuđeni sabornik počeo potraživati novac za koji nije dobio ono što je platio. I to od sadašnje predsjednice i aktualne ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt koja se do krvi zavadila s nekadašnjim političkim mentorom nakon što je ovaj završio u zatvoru. Tada je javnost bila šokirana optužbama USKOK-a da je »Očenašek«, kako ga je prozvao narod, očigledno ne videći u njemu tipičnog pretvorbenog HDZ-ovog grabežljivca, tražio pišljivih 60 tisuća eura mitarine za posredovanje u poslu. Vrhovni sud dao je Graniću moralnu i pravnu satisfakciju smatrajući, prisluškivanjem i praćenjem prikupljeni materijal nedostojnim pokretanja istrage.

Unatoč »ćitabi« da je Granić čist, javnosti je i tada kao i danas upalo u oči da je novopečeni poduzetnik svoje poslovne razgovore obavljao šećući Mirogojem. Danas grobljanski broker tvrdi da je mjesto radnje bilo ispred neke obližnje gostionice, no nitko razuman ne može povjerovati da se o milijunskim poslovima razgovara u blizini posljednjih počivališta. Kao što je i u »aferi Mrdeža« zasmrdilo to što je Granić od dotičnog uzeo »cash«, odnosno transakcija nije obavljena preko žiro-računa pa je nejasno gdje je i u što novac potrošen. Ništa manje čudno nije ni bježanje nekada uglednog liječnika daleko od struke, koja također na ovaj ili onaj način može biti unosna, odnosno njegovo upinjanje da se sada, kada je valjda shvatio da »konzalting« nije za njega, ponovo vrati u politiku iako su mu birači već dva puta rekli odlučno ne, a televizijski gledatelji to jučer još jednom potvrdili.

Očigledno, i mlada dama koja bi investirala nemalih sto tisuća eura u svoju političku karijeru zna da je to dobro uložen novac. Primjera za to je nebrojeno, a jedan od najrječitijih je onaj Granićevog kolege Miomira Žužula koji je od profesora psihologije i partijskog sekretara sveučilišne ćelije u desetak godina dogurao do multimilijunera. Doduše, Žužul se prije nego li je otkrio »konzalting« iskušao i kao industrijalac proizvodeći čarape, u pretvorbeno dobivenoj tvornici, koje je dobrim dijelom prodavao Hrvatskoj vojsci odnosno MORH-u.