Članak 20. Zakona o političkim strankama propisuje da su stranke dužne prikazati porijeklo ili namjenu novca koji je pristigao tijekom kalendarske godine/ Ako je novac stečen ili korišten protupravno ili nije iskazan u poslovnim knjigama ili u financijskim izvještajima, stranka gubi pravo na naknadu iz proračuna/ DC u svemu tome ima sreće zato što financiranje stranaka i kampanja u Hrvatskoj uopće nisu uređeni pa je pitanje može li se Mrdežina donacija tumačiti kao protupravno stečen novac

ZAGREB – Pokušaj kupoprodaje zastupničkoga mjesta u Hrvatskom saboru na relaciji Demokratski centar (DC) - Ante Mrdeža nije, kako se pokušava prikazati, samo obračun bivšeg DC-ova predsjednika Mate Granića i sadašnje predsjednice Vesne Škare Ožbolt. Aktualni slučaj potvrdio je da su političke stranke i predizborna kampanja idealan prostor za pranje novca i korupciju. »Slučaj Mrdeža« vjerojatno nije prvi pokušaj kupovanja mjesta u Saboru (a potom i neke druge funkcije, primjerice u diplomaciji).

Bez obzira tko je sve nazočio sklapanju ugovora s Mrdežom i tko ga je sve sastavljao, u DC-u bi trebali imati dovoljno razloga za strah. Naime, članak 20. Zakona o političkim strankama propisuje da su stranke dužne prikazati porijeklo ili namjenu novca koji je pristigao tijekom kalendarske godine. Ako je novac stečen ili korišten protupravno ili nije iskazan u poslovnim knjigama ili u financijskim izvještajima, stranka gubi pravo na naknadu iz proračuna.

Jasno, spornih 750.000 kuna kojima je Mrdeža dobio visoko mjesto na izbornoj listi - a obećana mu je i funkcija nakon izbora (pri čemu je, čini se, obostrano zanemarena mogućnost izbornog sunovrata) - budući da je isplaćeno u gotovini, nije ni moglo biti knjiženo, što znači da nisu zavedene ni u poslovnim knjigama niti u financijskim izvještajima pa bi prema slovu zakona DC morao prestati dobivati proračunsku potporu.

Naime, u hrvatskom zakonodavstvu ne postoje zakonska ograničenja za potrošnju i donatore u kampanji. Također nisu zabranjeni strani donatori, anonimni donatori, a nije zabranjeno ni državi da preko javnih poduzeća financijski donira stranke. Hrvatska je jedina tranzicijska zemlja u kojoj ne postoji obveza javnog objavljivanja donatora, a uopće nije regulirano ni pitanje privatnog financiranja. Usporedbe radi, financiranje stranaka počelo se zakonima uređivati, primjerice, u Kostariki godine 1954., a u Argentini godine 1955.

Sve se zbiva u osvit predsjedničkih izbora kada predsjednički kandidati već najavljuju koliko će milijuna kuna potrošiti u kampanji. Za predsjedničke kandidate Sabor je ljetos usvojio fakultativan Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor Predsjednika Republike Hrvatske. Zakon propisuje da kandidati moraju sedam dana prije izbora Državnom izbornom povjerenstvu podnijeti prijevremeno izvješće o visini i izvorima novca za kampanju, a 15 dana od dana izbora konačan izvještaj o tome.

Tihomir Ponoš