Unatoč proturječjima u interpretaciji izvješća Carle del Ponte, dojam je da su profesionalni dojavljivači loših vijesti očito i ovoga puta pretjerali. Glavna haaška tužiteljica nije govorila o Hrvatskoj onoliko pozitivno koliko je to trebala, ali očito ni toliko negativno koliko bi to neki željeli. Ubuduće bismo za ocjene tog i sličnih izvješća ipak trebali pričekati cijeli tekst da bismo se upoznali i s drugom stranom medalje

Svako izvješće glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a u Hrvatskoj je izazivalo gotovo kolektivnu medijsku histeriju praćenu strahovima, posebice političara, da će neka njezina riječ ili samo ton govora zaustaviti naš put prema famoznim eurointegracijama. Te strahove podgrijavale su i najave pojedinih inozemnih agencija ili novina koje su nekoliko dana ranije dobivale na uvid njezino izvješće te su u svojim interpretacijama najavljivale loše vijesti za Hrvatsku.

Tako je BBC uoči Del Pontina izvješća prije šest mjeseci proricao da će ono postati zapreka da Hrvatska dobije pozitivan avis Europskog vijeća u vezi s njezinom sposobnošću da počne pregovore s EU-om. Britanski Financial Times je, pak, prije nekoliko dana, uoči posljednjeg Del Pontina izvješća, izašao s interpretacijom da bi takvo izvješće »moglo raspršiti nade službenog Zagreba o početku pregovora o članstvu s Europskom unijom početkom 2005. godine«.

Nakon toga smo dva dana u medijima iščitavali dijelove izvješća glavne haaške tužiteljice, ali bez uvida u cjelinu njenog obraćanja Vijeću sigurnosti UN-a. Na kraju, u četvrtak, i ono je dospjelo u javnost. Iščitavajući njezin cijeli govor može se potvrditi točnost onih dijelova koji su u hrvatskim medijima u prošla dva dana objavljeni. Međutim, uvidom u cjelinu, postaje jasno da su »glavne zvijezde« njenog istupa u New Yorku bile Srbija i Republika Srpska te posebice srbijanski premijer Vojislav Koštunica.

Iz izvješća je jasno i zašto. Republika Srpska dosad nikoga nije izručila Haaškom sudu, dok u Srbiji, kako je rečeno, najmanje 12 (od ukupno 20 koliko je u bijegu) haaških optuženika slobodno živi. »Premijer Koštunica je jasno stavio do znanja da ne želi uhititi bjegunce, nego ih samo pokušati uvjeriti da se slobodno predaju«, kazala je Del Ponte izričući tako i optužbu protiv njega. Glavna haaška tužiteljica kritizirala je i SFOR koji uskoro odlazi iz BiH a Radovan Karadžić je i dalje u bijegu, iako su joj »zapovjednici SFOR-a obećali da će ga uhititi tijekom svog mandata«.

Kad je o slučaju generala Gotovine riječ, on je u izvješću ocijenjen kao »jedina prepreka za punu suradnju Hrvatske s Haaškim sudom«. Carla del Ponte optužila je bivšu, Račanovu vladu kako ga je »obavijestila« da je protiv njega podignuta optužnica«, nakon čega je nestao. Optužila je i dijelove sadašnje vlasti da pomažu Gotovini. »Postoje snažne indicije da je Gotovina, čiju javnu sliku nacionalnog junaka nitko ne osporava, imao te da i dalje uživa podršku dobro organizirane mreže pomagača, uključujući i podršku unutar državnih struktura«, kazala je.

Glavna haaška tužiteljica na kraju je rekla da na »vladama Hrvatske, Srbije i Crne Gore te Bosne i Hercegovine leži glavna odgovornost za dovođenje ovih bjegunaca u Haag«. Riječ »ovih« znači 19 Srba i jedan Hrvat. Slučaj Miroslava Brale je skinut s dnevnog reda nakon što se on sam dragovoljno predao SFOR-u u BiH. Dakle, iako su vjerojatno politički sponzori Haaškog suda Carli del Ponte uputili takve sugestije, ona nije ni mogla niti smjela izjednačavati Srbiju, Republiku Srpsku i Hrvatsku u vezi s njihovim odnosom prema Haagu.

No, ako se ona to nije usudila, jer bi je pred Vijećem sigurnosti UN-a netko pitao i za obrazloženja, takvih skrupula očito nije imao britanski ministar za Europu Dennis MacShane koji je u svom reagiranju Hrvatsku, BiH i SCG stavio u isti koš. »Jasno je da tri zemlje nastavljaju ne ispunjavati svoje međunarodne obveze o suradnji s Tribunalom, posebice u pogledu bjegunaca Karadžića, Mladića i Gotovine«, stoji, među ostalim, u njegovu priopćenju. Slično pojednostavljenje izgovorio je i britanski veleposlanik pri Vijeću sigurnosti UN-a. Iako ga neki nastoje predstaviti kao glasnogovornika Europske unije u vezi s ovim pitanjima, čini se da to ipak nije tako.

Glasnogovornica ministra vanjskih poslova Joschke Fischera ustvrdila je da »Njemačka uopće ne sumnja u objavu datuma pregovora« jer je Hrvatska i dosad surađivala s Haaškim sudom, a i ubuduće će to činiti. Francuska zasad šuti, ali se očekuje da će, u skladu s dosadašnjom politikom, podržati Hrvatsku, odnosno da od slučaja Gotovina neće stvarati prepreku za početak procesa priključenja naše zemlje eurointegracijama.

Tako su jedno te isto izvješće glavne haaške tužiteljice različite zemlje EU-a različito interpretirale. Zlobnici bi rekli da time nisu iznenađeni nego je, štoviše, sve prema očekivanjima. No, tu nije kraj. Carla del Ponte je u četvrtak, ograđujući se da nije političar, sugerirala početak pregovora Hrvatske i EU ali da uhićenje generala Gotovine bude uvjet za priključenje Hrvatske Europskoj uniji. Za boravka u Zagrebu u četvrtak povjerenik EU za proširenje Olli Rehn izrazio je svoje razočaranje Del Pontinim negativnim izvješćem.