Novi list: 27 11. 2004.

HDZ Reich

Piše: Branko Mijić

Svoje je carstvo, u kojem je bilo mjesta samo za jednu misao, jedan narod i jednog vođu, Adolf Hitler izgradio zloupotrebljavajući demokratsku proceduru u parlamentu, te koristeći propagandu mržnje i teror na ulici. Hitler je postao kancelar 1933. u manjinskoj vladi kada su njegovi nacisti imali 38 posto mjesta u Reichstagu, potom je pritiskom na ostarjelog i onemoćalog predsjednika promijenio zakone, preselio ovlasti parlamenta na Vladin kabinet, te konačno smrću Hindenburga 1934. sjedinio kancelarsku i predsjedničku moć u samome sebi proglasivši se Führerom.

Gledajući Vladimira Šeksa kako manipulira glasanjem o povjerenju ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu treba se prisjetiti kako je demokracija u stvari krhka biljka. Ne samo što je predsjednik Sabora odbio poimenično izjašnjavanje zastupnika, već je besramno fabricirao i potrebnu većinu za odlučivanje, kao i pitijsko pitanje po kojem je za Žužulovu smjenu bilo nula glasova. Vrhunac farse je bilo Šeksovo jučerašnje obećanje kako će »pogledati video snimku, te ako nije bilo kvoruma ponoviti glasovanje«! »Oko sokolovo« hrvatske demokracije primijenilo je nogometno pravilo o slobodnom sudačkom uvjerenju iako je potpunim odlaskom oporbe matematički bilo jasno da »jedanaesterac nije postojao«. Prije nego što je HDZ opalio u praznu mrežu, kamarad Žužul obratio se jednoumnom sastavu i smrtno ozbiljnim glasom, kao što je nekada u svojoj partijskoj ćeliji kojom je sekretarovao dijelio drugarske kritike, izjavio kako »svim prisutnima može pogledati u oči«. Normalno, kada su ga iz klupa motrili jednako pošteni i principijelni sudruzi.

U televizijskom intermezzu propagandni oglas nas je pozivao da prijavimo bližnje svoje, prijatelje ili susjede koji nešto petljaju sa strujom nadležnim organima e da bi dobili zasluženu kaznu. Baš kao što su nekada istom metodom pokvareni kradljivci Židovi završavali u konc-logorima. Potom je kancelar Sanader odlučno odbio mogućnost smjene šefa tajne policije Joška Podbevšeka koju je potpisao predsjednik države Mesić, jer se POA bavili njegovim privatnim životom vrbujući i ucjenjujući novinarku Helenu Puljiz. Lako je za pretpostaviti što bi se zbilo da to netko iz CIA-e učini Bushu ili da u istovjetnom slučaju Berlusconi odbije Ciampija. Da HDZ u Mesiću vidi Hindenburga koji mora nestati kako bi se prigrabila apsolutna vlast, bilo je vidljivo i nakon što ga je ministar obrane Berislav Rončević pokušao »osloboditi« od pojedinih ovlasti vrhovnog zapovjednika.

Ako ova Hrvatska možda i ne liči toliko na Njemačku tridesetih prošlog stoljeća, sasvim sigurno je blizu Ukrajini ovih dana. Jedino nedostaje CRO Juščenko, pa da makar na ulici vidimo imamo li kvorum koji će braniti demokraciju ili nam slijedi repriza Noći dugih noževa.