Novi list: 30. 11. 2004.

Naftaši i nogometaši

Piše: Branko Mijić

Ukoliko državno odvjetništvo prihvati kaznenu prijavu protiv bivših članova Uprave Ine Sanjina Kirigina i Željka Vrbanovića, a sud dokaže da su njih dvojica »državu u državi« zlouporabom položaja i ovlasti oštetili za 6,5 milijuna kuna, bit će to tek »kap u moru« odnosno još jedno poglavlje o pljačkanju najveće hrvatske faraonske grobnice.

Iako, naravno, treba procesuirati svaki potencijalni kriminal, pa tako i ovaj, činjenica je da u policijskim i inim pravosudnim ladicama još uvijek leže slične prijave o potkradanju Ine koje se mjere desetinama i stotinama milijuna kuna. Također, u povijesti nema Uprave tog našeg najvećeg giganta koja nije bila prozivana za kriminalne radnje, malverzacije i osobno bogaćenje manjih ili većih razmjera. Kada je krajem srpnja ove godine Sanaderova Vlada, nakon čistki u policiji, zdravstvu i državnim tvrtkama kao »šećer na kraju« ostavila upravo Inu, mnoge je iznenadilo da je smjenu »preživio« jedino njezin predsjednik, inače HNS-ov kadar Tomislav Dragičević. Njega je, uz teške optužbe, prije toga s položaja bezuspješno pokušavao »skinuti« potpredsjednik Vlade i predsjednik Nadzornog odbora Ine Slavko Linić. Nagađalo se da je Sanader nevoljko popustio tom kompromisu odnosno da je Dragičevićevu smjenu ostavio za neka mirnija politička vremena, jer ga štiti predsjednik države Stjepan Mesić odnosno povjerenje strateškog partnera, mađarskog MOL-a koji je postao suvlasnikom Ine.

Smijenjeni Kirigin pak slovio je kao »Linićev kadar«, jer je u Zagreb iz Rijeke stigao za Račanove vlasti 2001. godine. Osim što su obojica karijeru izgrađivali upravo u riječkoj Rafineriji, Linića i Kirigina povezivala je jedno vrijeme i ljubav, ili interes, spram nogometa, pa je tako uz suglasnost najmoćnijeg Riječanina posljednjih desetak godina Kirigin postao i predsjednikom HNK »Rijeka«, po uzoru na svog sportski znatno slavnijeg strica Tita Kirigina koji je svojedobno bio »otac i majka« »Hajduka«. Da nafta i nogomet na Kvarneru idu ruku pod ruku, govori i činjenica da se i sadašnji predsjednik kluba s Kantride Robert Ježić bavi biznisom vezanim za »crno zlato«. Štoviše, i Ježić je bio prisno vezan s Linićem, toliko da su, navodno, zajedno brodili Jadranom na magnatovoj jahti. Osim što »Rijeci« ove godine u prvenstvu ide iznenađujuće dobro, Ježić je svoju satisfakciju dobio i na poslovnom planu gdje se, nakon dugogodišnje borbe i sporenja, uspio izboriti za vrijednu tvrtku »Dioki«. U njoj je pak zaposlio »zaboravljenog asa«, Franju Šodu, također nekadašnjeg predsjednika nogometnog kluba s Kantride i visokopozicioniranog člana Uprave Ine koji se iz Zagreba ekspresno vratio kući. A u riječkim kuloarima, do jučer, kao vrlo izvjesnim slovio je i angažman Sanjina Kirigina u istoj Ježićevoj tvrtki u kojoj radi Šoda.

Naravno, dok to ne bude utuživo, iz svega ovoga se ne može ništa zaključiti osim da je lopta okrugla, a naftna prebogato crna.