U politici nema ljubavi, no strasti i preljubi su česti. Najnovija predizborna razmjena simpatija između prvog čovjeka države Stjepana Mesića i drugog Zagrepčanina Milana Bandića upravo to pokazuje. Umjesto »narodnjačkog« partnera, nekog od birokrata iz ekipe dr. Vesne Pusić, predsjednik je važni zagrebački izborni stožer prepustio utjecajnom SDP-ovcu što bi, ako zatreba, moglo prerasti u trajniji odnos. Riječju, u brak iz računa. Bandić se pak posve prepustio Mesiću, znajući da trenutačno vođenje kampanje za predsjednika nije samo obična avantura. Ako sve bude išlo po planu, duet Mesić - Bandić mogao bi postati važna politička činjenica.

Nesumnjivo je da Mesić u ovom trenutku treba podršku popularnih političara, iz svih sedam stranaka koje ga podržavaju, da bi pobijedio u prvom krugu. Milan Bandić, kojem čak ni afera otprije dvije godine, kad je vozio u alkoholiziranom stanju, nije znatnije snizila rejting, upravo je takva politička osoba. Popularan je u Zagrebu i zagrebačkoj regiji, važan je u svojoj stranci, ali je i pomalo disident koji bi, ako se Račanu prohtije, mogao izgubiti stranačku legitimaciju.

Zato je Mesić važan Bandiću. Podrška pretpostavljenog predsjednika Republike može mu biti bitna već na sljedećim lokalnim izborima, u svibnju 2005. godine. Nije tajna da bi u Račanovom stožeru željeli vidjeti Željku Antunović na vrhu SDP-a u Zagrebu i, zašto ne, na mjestu gradonačelnice hrvatske metropole. Stoga su Bandiću svi saveznici nužni, a osobito onaj s Pantovčaka koji bi mu, javno u kampanji, i tajno u pregovorima sa šefom SDP-a, mogao dati podršku.

Naime, Mesićeve su i Bandićeve političke i osobne karakteristike slične. Oni su populisti, političari koji s građanima piju kavu. Uvijek su spremni na obećanja bez pokrića i pješačenje do Sljemena, da bi se vidjelo kako su pravi purgeri. S druge su strane skloni soliranju. Mesić je zbog soliranja napustio tri od četiri stranke kojima je bio član – Savez komunista, HDZ i HND, a zlobnici kažu da bi i HNS da to nije bio obavezan učiniti kao predsjednik države. Bandić je, do prijestupa s alkoholom, samostalno vodio Zagreb i zagrebački SDP kao da je šef nekog malog mjesta u Bosni, da bi ga tek oštar partijski ukor smirio. No, incidenti koji mu se redovno događaju sa zagrebačkom gradonačelnicom pokazuju da sebe i dalje smatra prvim gradskim čelnikom.

Mesić i Bandić započeli su vezu koja bi se mogla, kao u filmu, pretvoriti u divno prijateljstvo. Ako pobijede, naravno. U ostvarenju tog plana pomoći će im upravo oni kojima njihova romansa toliko smeta da bi je mogli nazvati očevidnim preljubom. Riječ je, naravno, o Vesni Pusić i Ivici Račanu, odnosno o HNS-u i SDP-u. Šefici narodnjačke stranke, koja je zapravo druga opozicijska stranka u zemlji, ne može ići u prilog da je predsjednik Mesić odbacio njezinu veliku i važnu zagrebačku stranačku organizaciju i prešao SDP-u, s kojim su oni u Zagrebu u koaliciji, ali i vječitom ratu, čiji je pokretač sam Milan Bandić.

Optirajući za Bandića Mesić je dr. Vesni Pusić pokazao da mu do njezinih zagrebačkih kadrova, pa i inače, baš nije stalo, te da ga stanoviti Stipe Tojčić, osoba niskog rejtinga i velikog političkog povjerenja, uopće ne zanima. On želi Bandića, kojeg poznaju sve kumice i tramvajci, a ne Tojčića, kojeg ne poznaju ni u njegovoj ulici.

I Ivica Račan ne može biti sretan visokim predizbornim promaknućem svog najjačeg unutarstranačkog konkurenta. Više je razloga tome. Račanu i SDP-u, naravno, odgovara da je Mesić uzeo SDP-ov kadar u vrh kampanje, jer tako pokazuju supremaciju stranke u odnosu prema HNS-u. Nešto bi se moglo i »utržiti« poslije Mesićeve pobjede u koju su u sedmorki sigurni. Ali, Bandić je jedini koji mu ne odgovara na tome mjestu, jer mu nije odan. Čak je više volio dr. Tomca, što mu Račan ne može zaboraviti. Dogradonačelnik Bandić bi mogao, potpomognut Mesićem, opet zatražiti više mjesta pod partijskim suncem. Uoči lokalnih izbora, preuzimanje zagrebačkog SDP-a, nošenje izborne liste i glavno mjesto na izbornoj listi čine se kao minimum za Bandića.

Da je Mesić angažirao Željku Antunović ili Slavka Linića vrh SDP-a bio bi zadovoljniji. Račan je, podržavajući Mesića, neočekivano kreirao nove unutarstranačke odnose koji bi se mogli pretvoriti u zanimljivu aferu.