Vjesnik: 07. 12. 2004.

Bagićeva proturječja

MARKO BARIŠIĆ

Gostovanje Željka Bagića, bivšeg savjetnika predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost u emisiji HTV-a »Nedjeljom u 2« pokazalo je da u Hrvatskoj na visokim i važnim dužnostima mogu biti i osobe koje bi se u uređenim demokracijama držalo podalje od odgovornih državnih poslova.

Tako Bagić, primjerice, nije ni pokušao zanijekati svoje veze s osobama protiv kojih je ovdašnja policija raspisala tjeralicu zbog sumnji da su sudionici organiziranog kriminala. Nadalje, bivši Mesićev savjetnik također je, barem prema navodima iz državnog odvjetništva, netočno ustvrdio da je protiv aktualnog premijera Sanadera svojedobno podignuta kaznena prijava. Bagić je, također, hvaleći bivšeg šefa da je od haaških optužnica spasio generale Stipetića i Ademija, na određeni način denuncirao i Mesića i Haaški sud, jer proizlazi da se haaške optužnice ne podižu temeljem nekih činjenica, nego protiv onih koji nemaju političku zaštitu Mesića ili nekog drugog.

Savjetujući, pak, generalu Gotovini da se ne predaje te da bi i on sam tako postupio da je na njegovom mjestu, Bagić mu je zapravo učinio medvjeđu uslugu. Posebice s obzirom na neke informacije prema kojima je svojedobni Mesićev angažman u vezi sa slučajem Gotovina zapravo samo omeo početak rješavanja tog pitanja koje su bili započeli neki drugi. Čuditi se, pak, tome da bivši predsjednikov savjetnik (koji, kako kaže, ne mijenja mišljenje) i sam Predsjednik Gotovini upućuju potpuno suprotne poruke, čini se izlišnim.

Što se, pak, tiče slučaja Puljiz, zbog čega je Bagić i pozvan u emisiju, te navodnog prisluškivanja Račanove supruge ili britanskog »agenta« (drugi tvrde i novinara), Bagić nije otkrio ništa novo. Očito je da su i te afere zapravo postale političkim sredstvom odmjeravanja snaga između oporbe i vlasti uoči predsjedničkih izbora. Da bi se dobila zaokruženija slika nacionalne sigurnosti još samo valja podsjetiti na aktivnosti u Uredu predsjednika u vezi s »dilanjem» transkripata, inače, označenima državnom tajnom ili na Račanove sastanke s šefovima MI 6 u Banskim dvorima oko Gotovine.

Bagić nam sada nudi jednu, svoju, stranu medalje, koja iako uljepšana ipak kod upućenih izaziva mučninu, jer je ostao dojam da Hrvatska nema jasnu granicu između vlasti i podzemlja. Bagićeve tvrdnje da su neki drugi možda još gori nego oni koje on predstavlja, baš i nisu neka utjeha.