Novi list: 15. 12. 2004.

Nevidljivi mehanizmi

Piše: Gabrijela Galić

Predstavnici Misije Međunarodnog monetarnog fonda traže da se u Hrvatskoj zamrznu plaće. I to nije ništa novo jer MMF već godinama izvršnoj vlasti preporuča zamrzavanje plaća i sklapanje socijalnog pakta sa sindikatima i poslodavcima. Socijalnog pakta u kojem bi se radništvo odreklo zahtjeva za rastom plaća. U nekim je zemljama to uspjelo, pa je zajedničko odricanje za dobrobit države urodilo plodom. No, u Hrvatskoj je takva situacija više nego utopijska.

Da je socijalni pakt, kakav želi MMF u Hrvatskoj nemoguć, već se pokazalo. Bivša koalicijska Vlada pokušala ga je provesti i bio je kratka daha. I za to nisu krivi samo domaći sindikati. Bez obzira na njihova traženja samih sebe i povremene uglavnom nemušte pokušaje da se nametnu kao snaga (bez snage), u ovom je slučaju glavni krivac izvršna vlast. Bez obzira koja je politika predstavljala.

Naprosto, u zemlji ne postoji kontinuitet vladavine. Svaka nova garnitura uvodi nova pravila. Nitko ni od koga ne preuzima i nastavlja ono što je bilo dobro. U situaciji kada se, u najboljem slučaju, svake četiri godine počinje živjeti iz početka, i socijalni i bilo koji drugi pakt nemoguće je provesti.

Zbog čega aktualna politička garnitura ne može zadovoljiti želju MMF-a koji joj preporuča zamrzavanje plaća, najzornije ocrtava situacija u državnim i javnim službama. Zapravo, potpisivanje granskog kolektivnog ugovora za zdravstvo, kao i prevarom izboreni liječnički strukovni kolektivni ugovor. Upravo je taj dokument, liječnički strukovni ugovor, dokaz da u ovoj zemlji nikakva pravila ne vrijede. Pa čak ni ona koja propagira jedan od potpisnika ugovora.

Aktualna vlast na jednoj je razini zamrznula plaće. Da je oko 250 tisuća zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji, znanosti, obrazovanju, kulturi, socijalnoj skrbi pa i zdravstvu u situaciji »zamrznutih plaća«, činjenica je od koje se ne može pobjeći. Sindikati državnih i javnih službi, u 2004. godini po prvi su se puta u vremenu dužem od desetljeća našli u situaciji da nemaju s kim pregovarati. Odnosno, imaju, ali ih sugovornik preko puta stola ne čuje i ne želi čuti. Pregovora o osnovici za izračun plaća u državnim i javnim službama nije bilo. Onih nekoliko susreta pregovaračkih odbora sindikata i Vlade naprosto se ne mogu nazvati pregovorima. Vlada je jasno pokazala da kune za plaće financirane iz proračuna neće dati i u tom je stavu čvrsta.

No, priču o zamrzavanju plaća u državnim i javnim službama u vodu bacaju liječnici kojima se aktualna vlast potpisivanjem pravno upitnog strukovnog ugovora odužila za organizaciju ne tako davno organiziranog političkog štrajka. I time je Vlada jasno pokazala kakvu politiku želi voditi. Liječnicima, i svim drugim strukama u zemlji, nitko ne odriče pravo da se izbore za veće plaće. Mehanizmi za to postoje. Međutim, u ovom slučaju mehanizmi nisu poštovani. I onda se još cjelokupnu javnost pokušava uvjeriti da »slabo vidi« jer je liječnički slučaj kristalno čist. I jest, jer kristalno pokazuje kakvu politiku aktualna vlast želi voditi.