NIJE NEGO DOKUMENT EU U KOJEM SE NE SPOMINJE ODBJEGLI HRVATSKI GENERAL NE ZNAČI DA ON VIŠE NIJE BITAN

Jučerašnja vijest dana da su ministri vanjskih poslova EU predložili Europskom vijeću da na summitu u petak odluči o datumu početka pregovora s Hrvatskom - podijelila je izvješća domaćih medija samo u jednom detalju: dok su jedni naglasili činjenici da je toliko priželjkivani datum uvjetovan "potvrdom o punoj suradnji s Haagom", dakle slučajem Gotovina, drugi su pak smatrali najvažnijim to što u prijedlogu zaključka koji će se prekosutra naći pred liderima 25 zemalja EU, ne spominje imenom i prezimenom jedan od najpoznatijih i najtraženijih haaških optuženika - Ante Gotovina.

Iako u službenom draftu zaključka Europskog vijeća što ga je još 29. studenoga izradilo nizozemsko predsjedništvo Unije, a u ponedjeljak na njega nije imalo bitnih primjedbi ni Ministarsko vijeće, stoji eksplicitno da EU "potiče Hrvatsku na daljnje korake ka punoj suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom i ponavlja potrebu lociranja i izručenja preostalih optuženika tribunalu", samo naivni ignoranti u tome mogu naći utjehu. Da, točno je da ovaj put nema imena, adrese i JMBG-a Ante Gotovine, ali "tko se nije skrio, magarac je bio". Tko među "preostalim optuženicima koje treba locirati i izručiti" ne prepoznaje upravo tog hrvatskog generala, taj za njega i za ovaj hrvatski problem EU-HR odnosa još nije ni čuo. Jest da dokument bez te "šake u oko" lijepo zvuči, ali ništa ne znači, a ponajmanje išta obećaje.

To me podsjeća na neke davne osamdesete kada sam u Vjesniku čitao oštre napade jednog novinara na mog profesora, uglednog sociologa Josipa Županova, prozivajući ga što pri spomnijanju pojma samoupravljanje nigdje ne kaže da mi imamo socijalističko samoupravljanje. Nesretni znanstvenik, svjestan vremena i političke stvarnosti u kojoj je živio, odgovorio je nadobudnom partijskom ideologu da ni pri spominjanju pojma trava ne smatra potrebnim uvijek isticati da je ona zelena. To se valjda podrazumijeva.

Isti ovaj poučak vrijedi i za zaključak EU-ministara vanjskih poslova. Da, uistinu nisu imenovali optuženika, ali su "samo" jasno kazali da Hrvatsku treba poticati na njegovo uhićenje i izručenje Haagu. Dakle, Ante Gotovina se jednostavno podrazumijeva pa ne treba svaki put napisati da se pod optuženikom misli na njega, kao što ni za travu nije uvijek nužno dodati zelena da bi se znalo o čemu je riječ.

Hrvatska se danas, prije važne odluke o dobivanju datuma početka pregovora, našla u sličnoj situaciji kao u travnju uoči objavljivanja avisa Europske komisije. Do tog momenta, za EU je bio važeći zaključak Vijeća ministara o nepotpunoj suradnji Hrvatske s Haagom, pa se još u pet do podne, kada je cijeli tekst avisa već bio napisan i redigiran, čekalo na izjavu Carle del Ponte. Srećom, ona se tada smilovala i dala avisu prolaz obistinivši izjavu bivšeg ministra Tonina Picule koji je u kolovozu 2003. u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji doslovce rekao "Ovisimo o milosti Carle del Ponte".

Tvrditi nakon svega da haaško pitanje i Carla del Ponte više ne određuju hrvatski put u EU spada nesumnjivo u svojevrsni futuristički optimizam. Pogotovo ako se ima u vidu nedavni zaključak Europskog parlamenta po kojemu su haaški bjegunci i njihovi pomagači izjednačeni s teroristima, njihove zemlje pozvane da zamrznu svu njihovu financijsku i materijalnu imovinu, a EU im uskraćuje ulazak na njezino područje pod istim uvjetima koji vrijede za identificirane pripadnike terorističkih mreža. Hrvatsko pravosuđe je nakon togapodleglo ad hoc šoku, ali se hitro otrijeznilo počevši tražiti pravne modele zamrzavanja Gotovinine imovine kao i onih koji se sumnjiče da su njegovi pomagači. Nadalje, kako graditi takav optimizam nakon čak dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a u kojima se eksplicitno spominje general Gotovina, a Hrvatska poziva na dodatne napore u njegovu uhićenju i izručenju?

Naime, nesreća je hrvatskog ulaska u EU što je ona došla na red tek nakon izmjene tipa i generacije ugovora koje je Bruxelles uspostavio za zemlje Zapadnoga Balkana. S područja bivše Jugoslavije, tome je izmakla jedino Slovenija, a sve ostale bivše jugorepublike plus Albanija obuhvaćene su Procesom stabilizacije i pridruživanja (PSP) i za njih vrijede posebni politički kriteriji među kojima i bezuvjetna suradnja s Haagom. Hrvatska, nažalost, iz PSP-a nije izišla ni nakon stjecanja statusa kandidata, tako da ni pregovori o članstvu s Europskom unijom, započeli oni u ožujku ili travnju sljedeće godine, neće promijeniti ni ublažiti očekivanja Unije po pitanju Haaga i Gotovine.

U takvoj perspektivi hrvatskog osvajanja bruxelleskih vrhova, tvrdnja o "novom obratu" po kojem navodno Carla del Ponte i slučaj Gotovina više ne utječu na naš daljnji eurointegracijski put - i to iz puke formalnosti što general nije imenovan ali je itekako precizno "opisan" u zaključku Europskog vijeća - djeluje poput ufura malog djeteta koje je pokrilo lice očima misleći da tako njega nitko ne vidi, iako zapravo ono ne vidi druge.

Pregovori o hrvatskome članstvu će nesumnjivo početi. Najmanje je bitno hoće li se oni dogoditi mjesec dana prije ili kasnije. I Slovenci koje su i prije ulaska u EU smatrali najnaprednijom zemljom u svojoj grupi, nisu istoga dana dobili kandidatski status i datum pregovora. Postali su kandidat u prosincu 1997., a pregovore započeli tri mjeseca kasnije. Nije bitna razlika između hrvatske i slovenske procedure u njezinim formalnim elementima. U tim formalnostima se uostalom ne razlikuje ni Makedonija od Hrvatske s obzirom da i ta država s jugoistoka prolazi isti hrvatski put - predala je zahtjev za članstvo, sada dovršava Upitnik EK, nakon čega će čekati kandidaturu.

Hrvatska koja je odavno prošla dječje bolesti europeizacije, ne treba se više bojati formalnosti tipa hoće li neki datum, odluka o statusu kandidata ili avis biti uvjetovani ili ne. Jer, dok god bauk Haaga kruži nad Hrvatskom, na njezinu putu do punopravnog članstva i tako je nažalost sve uvjetovano. Pisalo to u pojedinačnim odlukama i zaključcima ili ne. Ta je hrvatska sudbina zapisana jednom zauvijek u Kopenhagenu ("kopenhaški kriteriji") i ona će nas pratiti do posljednjega dana - do trenutka potpisivanja pristupnog ugovora i njegova stupanja na snagu. Zato su sve spekulacije na tu temu izlišne: Hrvatska formula ulaska u EU glasi: Aut Gotovina, aut nihil. Sve su ostalo tehničke nijanse.