Vjesnik: 22. 12. 2004.

Opet o Gotovini

MARKO BARIŠIĆ

Ni jednodnevni boravak predsjednika hrvatske vlade u Mostaru nije mogao proći bez obavještajnih igara i, već uobičajenih, dezinformacija o navodnim boravištima generala Ante Gotovine u Hercegovini. Tako su u tamošnjim medijima osvanula nagađanja da je zapravo glavni cilj Sanaderova posjeta Hercegovini navodni »tajni sastanak« u Posušju gdje je s Gotovininim »opunomoćenicima i jatacima« u ponedjeljak trebao otpočeti pregovore o uvjetima generalove predaje.

Dosad je, inače, Gotovina najčešće prokazivan da boravi u Masnoj Luci kod fra Petra Krasića. Oni koji su to lansirali, očito, nisu znali da je ta kuća na čistini i da se ne nalazi kod Kupresa, kako se to tvrdilo u obavještajnim uratcima. Isto tako, Gotovina nije mogao boraviti u »novootvorenom« hotelu kod Bosanskog Grahova kad tamo uopće nema hotela.

Uostalom, koliko su takve priče vjerodostojne govori i svojedobna SFOR-ova pretraga franjevačkog samostana Šćit u Rami. Umjesto Gotovine, maltretirali su cijelu noć i dan tamošnje franjevce, a glavni rezultat akcije bilo je »zarobljavanje« jednog mještanina nalik Gotovini. Pogrešno je misliti da takve dezinformacije plasira obavještajno podzemlje. Sudeći prema »rukopisu« i nekim drugim detaljima, te uzimajući u obzir i neka hrvatska iskustva, prije će biti da su u pitanju ipak neki službeniji izvori.

To je očito i iz ciljeva tih dezinformacija kojima se želi kompromitirati dio hrvatske vlasti te ocrniti i tamošnje franjevce koji bi, eto, po najnovijem, navodno za novac, predali Gotovinu.

Ipak, glavni cilj takvih aktivnosti je predstavljanje Hrvata u BiH, koje Ashdown godinama kriminalizira i kroz montirane političke procese, kao stalnih »negativaca« u toj državi čak i u trenutku dok je srpski entitet pred sankcijama zbog nesuradnje s Haaškim sudom. Međutim, sudeći prema amaterizmu posljednjih konstrukcija, iz BiH su zajedno sa SFOR-om otišli i njihovi važniji obavještajci. Naime, kreatorima dosadašnjih dezinformacija potkradale su se zemljopisne pogreške, ali se ipak inzistiralo na kakvoj-takvoj vjerodostojnosti, dok uratci onih koji su ih naslijedili i kod neupućenih izazivaju samo podsmijeh.