Novi list: 29. 12. 2004.

Nafta na »fiš«

Piše: Branko Mijić

Život se i ovog puta okrutno poigrao s nama. Dok predsjednički kandidati Jadranka Kosor i Stjepan Mesić izmjenjuju predizborne plotune gađajući se projektom »DružbAdrija« na putu do Pantovčaka, u kanal Pakru, zbog puknuća naftovoda, izlila se velika količina sirove nafte.

Ekološka katastrofa tako je nadmudrivanja tko je za, a tko protiv »DružbAdrije«, tko za referendum, a tko protiv njega, učinila suvišnim. Nije nam ni stigla ruska nafta do Omišlja, a već plivamo do grla u vlastitoj! Nafta na buzaru, kao što se nedavno poručivalo na protestnim skupovima u Zagrebu i Rijeci, nije niti skuhana, a već se krčkamo u kotliću »nafte na fiš« iz rijeke Pakre. U prvoj vijesti o tom ekocidu, koji je Hrvatsku pogodio nedugo nakon ornitocida u kojem je ubijeno 20 bjeloglavih supova i kulturocida, miniranja skulpture Antuna Augustinčića u Kumrovcu, Državni centar za obavješćivanje »upozorio je Inu i Janaf da provjere svoje instalacije«. Upozorio! Hoće li isto tako sutra netko »upozoravati« da Jadranom plovi kilometarska naftna mrlja?

Očigledno, zaštita okoliša u nas se tretira verbalno, tek kao poželjna predizborna tema ili pak kao meteorološka prognoza, pa nas upozoravaju da ponesemo kišobran jer bi moglo biti padalina. Kada ćemo prestati upozoravati i početi djelovati? Umjesto alarma i uzbune, mobilizacije svih i svakoga kako bi zaštitili prirodu bez koje nam nema života, igramo se gluhog telefona i šaljemo dimne signale kako su se razlile tone i tone nafte, pa ako ih netko vidi možda i krene u akciju.

Ironijom sudbine ekocid se u Pakri dogodio baš uoči 29. prosinca, Međunarodnog dana biološke raznolikosti. Tom prigodom na konferenciji za novinare Press centra za okoliš istaknuto je da u »Hrvatskoj ne postoji koordinacija pojedinih državnih tijela i ministarstava, premalo je inspektora zaštite prirode na terenu, a zakonske sankcije za ugrožavanje prirode su neodgovarajuće ili nikakve.« Kada inspekcijske službe ili policija i odrade svoj posao, slučajevi uglavnom završavaju u pravosudnim ladicama, kao što će gotovo sigurno bez kažnjavanja krivaca skončati i jučerašnji incident. Inače, od 145 vrsta slatkovodnih riba u nas niti jedna nije zaštićena, pa tako u Hrvatskoj više nema šest vrsta riba, jesetre i moruna kojih je bilo u Dravi i Dunavu, a pod ugrožene vrste vode se i šaran, mladica, primorska pastrva, kečiga, bolen i karas.

»Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji... Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje...', zborio je poglavica Seattle još daleke 1854. godine kada mu je »bijeli poglavica iz Washingtona« ponudio da kupi indijansku zemlju.

Njemu nije trebao referendum da vidi što će se zbiti 150 godina kasnije, no mi, nažalost, nismo mudri kao Indijanci.