Vjesnik: 30. 12. 2004.

Lažno predstavljanje razlog za izbornu diskvalifikaciju

Tri najistaknutija kandidata – Mesić, Kosor i Letica – skrili su od javnosti lako dostupan podatak, da su dugo godina bili u članstvu Saveza komunista Jugoslavije, te da su upravo kroz tu Partiju i njezine strukture napravili svoje ranije političke, profesionalne i novinarske karijere. To govori da oni nisu do kraja iskreni u svojim predsjedničkim obećanjima i ambicijama, ali i da imaju debelog razloga takav podatak iz svojeg ranijeg života prešućivati

DOBROSLAV PARAGA

Bio bi to vrlo jednostavan i nevažan problem kada bi se u predizbornoj kampanji lažno predstavio kao student samo Miroslav Rajh, što je zapazio u svojem članku od 18. prosinca. »Prilika za pet minuta slave«, Vjesnikov kolumnist Dubravko Grakalić. Problem je mnogo veći i ozbiljniji, jer su čak i najistaknutiji predsjednički kandidati prešutjeli, zaobišli ili čak krivotvorili neke važne podatke iz svojeg životopisa, pa samim time svjesno obmanjuju potencijalne birače i cjelokupnu hrvatsku javnost i inozemne promatrače.

Tri najistaknutija kandidata – Mesić, Kosor i Letica, skrili su od javnosti lako dostupan podatak, da su dugo godina bili u članstvu Saveza komunista Jugoslavije, te da su upravo kroz tu Partiju i njezine strukture napravili svoje ranije političke, profesionalne i novinarske karijere.

Samim time što su sve troje prešutjeli, odnosno prikrili od hrvatskih birača taj važan podatak, govori o tome da oni nisu do kraja iskreni u svojim predsjedničkim obećanjima i ambicijama, ali i da imaju debelog razloga takav činjenični podatak iz svojeg ranijeg života prešućivati.

Sadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić ozbiljno je narušio svoj raniji moralno politički kredibilitet demokratski orijentiranog političara, jer je u svojem petogodišnjem mandatu na sve važne dužnosti u svojem uredu kao i u sigurnosno obavještajnim službama imenovao, postavio ili namjestio proskribirane nositelje policijske represije iz razdoblja komunističke strahovlade (Lončarić, Deverić, Vugrinec, Boljkovac, Bagić, klan Perković, Nick, Karić i mnogi drugi), te samom tom činjenicom ugrozio demokratski i gospodarski razvoj Republike Hrvatske.

Nakon što je otkrivena jaka veza dugogodišnjeg predstojnika Mesićeva ureda i Predsjednikova tajnika Bagića s odbjeglim Petračem, koji je zbog organiziranja zločinačke organizacije na Interpolovoj tjeralici, te nakon što je otkriveno da je dojučerašnji Mesićev prvi suradnik zapravo sudjelovao u organizaciji zadnjeg Petračeva bijega u inozemstvo, predsjednik Mesić ga se je vrlo prozirno i neuvjerljivo odrekao pod izgovorom da nije znao za Bagićevo druženje s Petračem. Naravno, da to nije istina, jer je Mesić to izjavio tek nakon što je Bagiću zabranjen ulazak u zemlje EU-a, navodno zbog povezanosti s bijegom generala Ante Gotovine.

To pogrešno kadroviranje predsjednika Mesića, na što je bio pravodobno i nedvosmisleno upozoren, dobiva dodatno na težini, jer sam nije inicirao nikakvu parlamentarnu, kamoli sudsku istragu glede teških optužbi, na temelju relevantne dokumentacije, da je i sam surađivao s jugoslavenskom tajnom policijom, odnosno Službom državne sigurnosti sve do raspada Jugoslavije i to kao dragovoljni suradnik.

Je li Mesiću poznato da bi baš on koji nije ništa učinio da se na objektivan i nepristran način skinu sumnje s njega, mogao postati velikom preprekom sutrašnjem ulasku Hrvatske u EU s obzirom na kategoričan zahtjev u vezi s tim pitanjem Europske narodne stranke, kao koalicije deset vladajućih stranaka u zemljama EU-a.

Za neovisnog predsjedničkog kandidata dr. Slavena Leticu (kojeg podupire tzv. magistar Anto Đapić, koji se je još 1996. dogovorio s Tuđmanom da razbija opoziciju) nije smetnja činjenica da ga je iz svoje službe potjerao zbog nelojalnosti i novčane rasprodaje državnih tajni njegov raniji poslodavac i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Zanimljivo, Đapić koji se zaklinje u Tuđmana podupire čovjeka kojeg je sam Tuđman otjerao iz svoje službe.

U svojem takozvanom Predsjedničkom katekizmu Letica je objavio svoj javni zavjet u pet točaka. U trećoj točki se obvezao na podnošenje neopozive ostavke u slučaju da mu se dokaže sudjelovanje u bilo kojem nepotističkom, korupcionaškom ili kriminalnom skandalu.

Tu je točku Letica dužan ostvariti odmah, prije izlaska birača na birališta, jer je upleten u korupcionaški skandal težak 5,4 milijuna kuna, jer je dugovanje privatne tvrtke (čiji je vlasnik vijećnik Tuđmanova HIP-a), za najam teniskih terena na Zagrebačkom velesajmu prebacio na teret Hrvatskog teniskog saveza, pa je zbog toga protiv Letice podnesena kaznena prijava Državnom odvjetništvu.

Ne treba se zato previše ni čuditi što su se optuženi za krivotvorenje magisterija i za korupciju, Đapić i Letica, našli u istoj stranci i na istoj strani za ove predsjedničke izbore.

Letica također prešućuje i vješto skriva onaj svoj tamni dio biografije, kada se je našao pod kriminalnom istragom zbog onoga što Mesić navodi u svojem razgovoru za Feral Tribune od 8. srpnja 2004. : »nisam krao kaleže po crkvama, nisam ih prodavao, kao što su neki radili…« Je li treba još otići u Letičinu rodnu Podgoru da bi se hrvatskoj javnosti pokazalo da je neki kandidati sustavno obmanjuju i varaju glede svojih životopisa i svoje navodne neporočnosti.

Izbor Jadranke Kosor za predsjedničku kandidatkinju, kao da je htio poručiti javnosti da HDZ ne očekuje sigurnu pobjedu protiv sadašnjeg predsjednika Mesića. Ipak, hrvatska javnost bi trebala o Jadranki Kosor barem znati je li ikad bila u zakonitom braku, s kime, otkad, je li razvedena sudski ili dogovorno.

Ta su pitanja conditio sine qua non za nečiju kandidaturu za bilo koju državnu dužnost a kamoli ne za prvu damu, moguću predsjednicu države, i to u ime stranke koja se predstavlja danas kao konzervativna, demokršćanska stranka desnog centra.

Autor je predsjednik HSP 1861.