Vjesnik: 05. 01. 2005.

Sve više Zagrepčana u pučkim kuhinjama

Prije je među korisnicima bilo najviše prognanika i izbjeglica, sad su tu i oni koji su donedavno radili i sami se brinuli za svoju egzistenciju/ Pučke kuhinje u Branimirovoj i Cerovskoj ulici svakodnevno posjećuje više od četiri tisuće ljudi/ Svakoga se dana upiše nekoliko novih imena/ U ovoj godini planira se otvoriti najmanje još jedna pučka kuhinja / Mnogi su neosjetljivi za našu nevolju, pa kad se pojavimo u medijima, vrijeđaju nas i ismijavaju a našu djecu u školi zadirkuju, kaže korisnica Katarina

Vrijeme blagdana uvijek budi veću osjetljivost građana za one najsiromašnije. No, ima i onih koji cijelu godinu skrbe za socijalno ugrožene.

Početkom srpnja osnovana je ustanova Dobri dom koja je preuzela brigu o dvjema gradskim pučkim kuhinjama. U njima se besplatno hrane ljudi koje su uputili centri za socijalnu skrb. Pučke kuhinje u Branimirovoj i Cerovskoj ulici svakodnevno posjećuje više od četiri tisuće ljudi. Taj broj raste iz dana u dan. »Skoro ne prođe dan a da u pučku kuhinju ne stigne nekoliko novih korisnika. Istovremeno se nitko ne odjavljuje«, rekao je Mile Novačić, referent socijalne skrbi pri ustanovi Dobri dom. Tako je u zadnjih godinu dana prijavljeno novih tisuću korisnika.

Sve je više onih koji se bore za golu egzistenciju. Novačić smatra da je to odraz stanja u društvu i promjena što su došle s prodorom kapitalizma. »Mnoge su tvrtke propale, a ljudi su završili na burzi. Promijenila se slika onih koji dolaze u pučke kuhinje – prije su to bili izbjeglice i prognanici, a sada su to ljudi koji su donedavno radili i zarađivali svoj kruh«, objasnio je Novačić. Zbog sve većeg pritiska na postojeće pučke kuhinje, planira se otvoriti još jedna, no gdje i kada bi to trebalo biti, još se ne zna, rekao je Novačić.

Godišnje se u sklopu Dobrog doma pripremi više od 1,5 milijuna obroka za koje Grad izdvaja po 12 kuna. »Naši korisnici relativno su zadovoljni prehranom, no koliko ljudi – toliko ćudi, pa se dogodi i koja primjedba«, rekao je Novačić.

Troje radnika socijalne skrbi posjećuje gradske blagovaonice i razgovorom nastoje ljudima donijeti utjehu. »Svatko voli kad mu se uputi topla riječ, a ponekad je ljudima potreban netko da ih sasluša. Svi oni imaju svoju životnu priču i to najčešće tužnu«, kaže Novačić. Mnogi u pučkoj kuhinji nisu bili spremni slikati se i vidjeti svoje ime u novinama, jer su već imali problema kad su se našli u medijima. »Mnogi nisu osjetljivi na naše stanje i onda nas ismijavaju ili nas vrijeđaju. Najgore je kad probleme imaju naša djeca u školama, jer ih druga djeca zadirkuju«, rekla je Katarina, samo jedna u nizu onih koji svakoga dana čekaju svoj obrok.

Katarina Hrnjkaš