VIŠEMJESEČNA OBRADA Ministarstvo pravosuđa je zajedno s Državnim odvjetništvom, policijom i tajnim službama završilo izvješće o planu skrivanja i mreži pomagača haaških optuženika. Izvješće s imenima kreatora i izvršitelja "Akcije Haag" bit će do 12. siječnja dostavljeno Haaškom sudu HIJERARHIJA S planom "Akcija Haag" detaljno je bio upoznat Ivić Pašalić, a u operativnoj provedbi glavnu je ulogu, po svemu sudeći, imao Markica Rebić čiji je glavni operativac bio Stipan Udiljak. Na području Splita plan su provodili čelnici SIS-a Mario Tomasović i Boško Ramljak

Kako neslužbeno doznajemo, Ministarstvo pravosuđa je zajedno s Državnim odvjetništvom, policijom i tajnim službama, nakon višemjesečne obrade i prikupljanja dostupne im dokumentacije, završilo izvješće o mreži pomagača, odnosno o tome tko je isplanirao i provodio akciju skrivanja haaškog opuženika Ivice Rajića koji se od 1995. godine, kad ga je Haag optužio za pokolj bošnjačkih civila u Stupnom Dolu 1993. godine, pa sve do 5. travnja 2003. godine, kad ga je u Splitu uhitila specijalna policijska postrojba bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, skrivao u Hrvatskoj.

Doduše, nakon što ga je svojedobno tjednik Globus "ulovio" ispred splitskog vojnog hotela Duilovo, gdje je privremeno bio sklonjen, što je demantirao ondašnji državni vrh predvođen predsjednikom RH Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom tvrdeći da se radi o portiru hotela, Rajić je vraćen u BiH gdje se zadržao kraće vrijeme. Ubrzo se s lažnim osobnim ispravama, koje su mu osigurali za to zaduženi pripadnici obavještajno-policijsko-političkih struktura, vratio u splitski stan koji mu je dodijelio MORH(?!) i u kojemu je boravio sve do uhićenja 2003. godine. Vlast je cijelo vrijeme tvrdila da Rajić nije u Hrvatskoj, a isto to je tvrdila i za skupinu bosanskohercegovačkih Hrvata (Paško Ljubičić i družina) optuženih za zločine u Ahmićima, koji su se također godinama, doduše nešto kraće od Rajića, s krivotvorenom osobnom dokumentacijom, koju su im također osigurali pripadnici obavještajno-policijskih struktura, skrivali u okolici Zadra gdje su neki od njih bili i "pristojno" skućili.

Izvješće o mreži pomagača, odnosno provedbi plana skrivanja haaškog optuženika Rajića, ali i ne samo njega, koje će biti dostavljeno Haagu do srijede 12. siječnja, trebalo bi otkriti tko je sve sudjelovao u tajno osmišljenim akcijama čijom se provedbom godinama opstruirala suradnja s Haaškim sudom, te odgovoriti na tvrdnje glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte da se po istome modelu provodilo i provodi skrivanje odjegloga generala Ante Gotovine koji se, kako tvrdi ona, nalazi u Hrvatskoj gdje, navodno, uz pripadnike obavještajno-poduzetničkog podzemlja, ima punu podršku i zaštitu i od pojedinaca iz sustava, ponajprije obavještajno-policijskog u kojemu su se, kako tvrde bolje upućeni, ponovno vratili neki prijašnji sudionici tajnih akcija opstruiranja suradnje s Haagom. Tko je sve sudjelovao u osmišljavanju i provedbi tajnog plana skrivanja haaških optuženika, koji je u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća po nalogu ondašnjeg predsjednika RH Franje Tuđmana osmišljen i nazvan "Akcija Haag"?

Iako je, navodno, osmišljen da bi se pomoglo haaškim optuženicima i njihovim braniteljima, glavna zadaća plana "Akcija Haag" ipak je bila opstruiranje suradnje s Haaškim sudom, a što najbolje potvrđuje dugogodišnje skrivanje bh-Hrvata optuženih za ratni zločin, a po navedenom planu je, po svemu sudeći, organiziran i bijeg i skrivanje generala Ante Gotovine. Ako je to točno, a po svemu sudeći jest, onda nije teško zaključiti da su u to bili uključeni glavni akteri koji su godinama u Hrvatskoj skrivali haaškog optuženika Ivicu Rajića.

S planom "Akcija Haag" detaljno je bio upoznat dugogodišnji Tuđmanov pouzdani i moćni suradnik Ivić Pašalić, a u operativnoj provedbi plana na državnoj razini glavnu ulogu je, po svemu sudeći, imao nekadašnji pomoćnik ministra obrane i bivši šef SIS-a Markica Rebić čiji je, kako tvrde bolje upućeni, glavni operativac "za haaška pitanja" bio Stipan Udiljak. Na nižim razinama plan su provodili pouzdani i provjereni kadrovi, a glavnu ulogu u njegovoj provedbi na području Splita, dakle u skrivanju Rajića, imali su, kako tvrde naši pouzdani izvori, bivši načelnik splitskog SIS-a Mario Tomasović i njegov zamjenik Boško Ramljak. Tomasović je, kako tvrde isti izvori, trenutačno načelnik kabineta jednom visoko pozicioniranom časniku HRM-a, a Ramljak je otišao u odvjetnike i jedan je od branitelja optuženih za ratne zločine u Lori.

U cijeloj je priči aktivno sudjelovao i bivši šef HIS-a Miroslav Tuđman, a za nju je, naravno, znao i ondašnji ministar unutarnjih poslova i aktualni HDZ-ov predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak, za kojega haaško tužiteljstvo smatra da je, zajedno s Markicom Rebićem, štitio i skrivao Ivicu Rajića. Doduše, tvrdnje da je Jarnjak odgovoran što je Rajić svojedobno dobio nekoliko krivotvorenih putovnica, na "klimavim" su nogama zbog toga što je Rajić krivotvorenu osobnu dokumentaciju mogao dobiti i bez znanja i(li) suglasnosti ministra unutarnjih poslova. Međutim, Jarnjaka bi se moglo teretiti zbog činjenice da je "njegova" policija u vrijeme kad je optužnica dostavljena Zagrebu, a i kasnije, tvrdila da se Rajić ne nalazi u Hrvatskoj, što, naravno, nije bilo točno, a to je zasigurno znao i ministar Jarnjak.

Iako energično odbacuje bilo kakvu povezanost sa skrivanjem Ivice Rajića, taj bi slučaj mogao biti vrlo neugodan i za odvjetnika Miroslava Šeparovića. Naime, optužnica protiv Rajića dostavljena je Ministarstvu pravosuđa 8. prosinca 1995. godine, dakle u vrijeme kad je ministar bio Šeparović, gdje je zadržana do 29. kolovoza 1997. godine, kad je, zbog tvrdnji policije da se Rajić ne nalazi u Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa dostavilo optužnicu, nalog za uhićenje i nalog za izručenje Ministarstvu vanjskih poslova na daljnje postupanje, odnosno s namjerom da se optužnicu s pripadajućim nalozima dostavi nadležnim tijelima BiH.

Zbog čega je Ministarstvo pravosuđa toliko dugo "čuvalo" optužnicu protiv Rajića i zbog čega ništa nije poduzelo, odnosno zbog čega optužnica nije proslijeđena nadležnom sudu? Obrazloženje da tada još nije bio donesen Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, nije baš neki argument na koji bi se trebao pozivati tadašnji ministar pravosuđa Šeparović, naprotiv i bez tog zakona se znalo što valja činiti s haaškim optužnicama, odnosno koje i kakve poteze moraju povući za ta pitanja nadležne državne institucije. Tadašnja vladajuća nomenklatura, dio koje je bio i Šeparović, očito je namjerno "zavlačila" optužnicu protiv Rajića, to prije što su u svakom trenutku znali gdje se optuženik nalazi.

Osim navedenog, za Šeparovića bi mogla biti neugodna i činjenica da je kao šef HIS-a, a što su nam potvrdili izvori bliski haaškom tužiteljstvu, potpisao neke dokumente, odnosno naloge koji su, kako tvrde navedeni izvori, bili u izravnoj vezi s provedbom plana "Akcija Haag", odnosno opstruiranjem suradnje s Haaškim sudom.