Novi list: 18. 01. 2005.

Život udvoje

Piše: Branko Mijić

Predsjednik i premijer morat će nastaviti svoj suživot koji je u proteklih godinu dana često znao biti buran, napet, doveden do ruba raspada. Stjepan Mesić, nakon uvjerljive izborne pobjede, vraća se u brak vladanja s Ivom Sanaderom ojačan za podršku gotovo 1,5 milijuna birača odnosno skoro dva puta više dobijenih glasova od svoje protukandidatkinje.

Niti u slavljeničkoj večeri novi-stari predsjednik nije propustio naglasiti kako se neće pomiriti s ulogom fikusa, već će svoje ustavne ovlasti i autoritet dokazivati i na Sanaderovim ministrima, prije svih na Berislavu Rončeviću kojemu je vojno nadređen i čiju je ostavku zatražio kao prvi postizborni potez. Po svemu sudeći, i ministra obrane će, nakon brojnih podmetanja i vulgarnih ispada na račun vrhovnog zapovjednika, snaći sudbina Sanaderovog šefa špijuna Joška Podbevšeka.

Teško je očekivati da bi između predsjednika i premijera mogla zavladati idila, pogotovo što se Sanader izravno uključio u spašavanje Jadranke Kosor nakon umalo katastrofalnog prvog izbornog kruga, a Mesić njihovu kampanju ocijenio prljavom. No nitko niti ne očekuje da se među čelnim ljudima države rasplamsa ljubav, već da pokažu kako znaju raditi kompromise koji se nužni kada treba živjeti udvoje. Pred Mesićem i Sanaderom je i povijesna odgovornost, jer je upravo njima pripala čast da ispisuju prve stranice kohabitacijskog hrvatskog političkog života. Znatno bitnije za razvitak i napredak naše demokracije od pojedinih kadrovskih rješenja bit će upravo temelji koji će dvojac neistomišljenika postaviti i ostaviti za primjer nekim budućim generacijama kada se nađu u sličnim situacijama.

Također, pred njima je i najvažniji, općeprihvaćeni nacionalni zadatak, približavanje i pristupanje Europskoj uniji, koji bi eventualna međusobna trvenja i permanentni sukobi na unutarnjem planu mogli zaustaviti ili usporiti. Bez obzira na žestoku verbalnu artiljerijsku vatru koju su posljednjih mjesec dana izmijenjivali, za vjerovati je da će i Mesić i Sanader sve svoje snage, znanje i umijeće upregnuti kako bi Hrvatska čim skorije postala dijelom europske obitelji i kao ravnopravna članica te najmoćnije svjetske sile gradila svoj prosperitet. Uostalom, i premijer i predsjednik dokazali su se kao politički zrele osobe koje su spremne povući i odlučne poteze kada to treba, ali i korigirati svoje stavove kada je u pitanju opći interes.

Ukoliko njihove zajedničke zvijezde vodilje za njihovih mandata budu forsiranje ulaska u Europsku uniju na prvom i svijest o pionirskom poslu otkrivanja kohabitacije kao načina vladanja na drugome mjestu, onda će, bez obzira na ostale nesuglasice, njihova misija biti uspješna. Ni nagrada za to nije beznačajna. Jer, povijest neće moći prešutjeti političare koji su Hrvatsku uveli u Europu.