Novi list: 19. 01. 2005.

Bush na popravnom

Piše: Branko Mijić

Hoće li George Bush, nakon što je »oslobodio« Irak, vatromet za svoj drugi mandat i bajramsku čestitku namijeniti Iranu?

Jer, kada CNN objavi da »američka administracija provodi tajne istražiteljske misije gdje se nalazi nuklearno, kemijsko i raketno oružje u Iranu«, te da je »cilj identificirati tridesetak vojnih meta koje bi mogle biti uništene brzim i preciznim operacijama«, onda je novi rat na obzoru. Nakon Afganistana, drevnog Babilona, teksaški kauboj bi doktrinu »preventivnog rata« mogao primijeniti i tamo gdje je nekada bila Perzija. Iako su iranska nuklearna postrojenja znatno realnija od iračkog »biološkog, kemijskog i inog oružja za masovno uništenje«, George Bush svoju ratnu mašineriju ponovno će upregnuti ponajmanje zbog opasnosti »svjetskog terorizma«, ne obazirući se niti na to što o svemu misli ostatak planeta a kamo li Ujedinjeni narodi. Naprosto, igračka zvana Pentagon, koja dnevno guta milijardu i pol dolara, mora zaraditi za svoj skupi kruh, a on se najunosnije mijesi kada se kontroliraju države i područja bogata naftom.

Iran je davnašnji trn u Uncle Samovom oku, još otkada je Homeinijeva islamska revolucija srušila proameričkog šaha Rezu Pahlavija. To je bio prototip militantnog vjerskog fanatizma usmjerenog protiv zapadne civilizacije koje simboliziraju Sjedinjene Države iz čijeg se zmijskog jaja ispilio i Osama bin Laden. Tada je Bijela kuća protiv Teherana angažirala upravo Sadama Huseina, kojemu su darovali svoj vojni arsenal, uključujući biološko i kemijsko oružje, kako bi se pod svaku cijenu osvetili Irancima. No istodobno je vojni »stars and stripes« um, želeći vladati cijelim svijetom, ilegalno trgovao s vlastitim vragom, Homeinijem, i njegovim režimom kako bi tim »crnim« dolarima financirao antisandinistički pokret u Salvadoru, Nikaragvi i Hondurasu. Kada je »Iran Contragate« isplivao u medijima, titulu Pedra morao je ponijeti pukovnik Oliver North kako bi se zaštitili glavni akteri otkrivene sramote.

U što su »američki oslobodioci« pretvorili Irak, u kojemu se gine masovno i svakodnevno, ne treba ni govoriti. Sada bi taj najveći poligon terorizma u svijetu trebao dobiti i svoj aneks u susjednom Iranu, a zahvaljujući Bushevoj »brizi« za njih i vojnoj sili ta dva ljuta neprijatelja bit će, poput braće, izjednačena u svoj svojoj bijedi.

»Gola sila je danas to što simbolizira SAD. Gola sila koja legitimira samu sebe bezgranična je i bez ograda, po svojoj je prirodi totalna i apsolutna. Jedini konac koji možemo nazrijeti na putu na koji su stupile SAD, jest konac svijeta«, napisao je slovenski sociolog i njujorški profesor Tomaž Mastnak kada je Sadamov Irak bio glavno jelo na meniju.

Dakle, što se sljedeće, nakon Irana, kuha u vašem naftnom loncu, gospodine Bush? Azerbajdžan, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kazahstan... Ili, možda svi zajedno?