Rehnova izjava je ozbiljno shvaćena, kao žuti karton pred isključenje. Na Pantovčaku i u Banskim dvorima odnosno na Zrinjevcu, u utorak se slagala zajednička izjava o spremnosti Hrvatske da poduzme sve kako bi pokazala da s Gotovinom misli ozbiljno. Policija, Državno odvjetništvo i tajne službe dobivaju jasne upute kako Gotovinu treba pronaći i poslati u Haag, ili barem dati pouzdane informacije o tome gdje je kako bi to drugi mogli obaviti

Čini se kao da je Hrvatska opet na početku s početkom pregovora o punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Izjava povjerenika Europske komisije za proširenje Ollija Rehna kako na temelju sadašnjih informacija ne bi mogao preporučiti početak pregovora jer smatra da bi Hrvatska mogla izručiti generala Gotovinu kad bi za to postojala politička volja, vraća nas naizgled u vremena kad je ova zemlja bila talac generala Bobetka, pa zatim generala Gotovine. Pravo pitanje glasi: jesu li bili uzaludni napori prošle i osobito sadašnje vlade (Sanaderov trokorak) da Hrvatska uhvati korak i uđe u Europsku uniju barem 2009. ako već ne zajedno s Bugarskom i Rumunjskom oko 2007.?

Odgovor nije jednostavan i nije samo jedan. Odgovor ovisi u prvom redu o tome hoće li Zagreb pokazati na terenu da uistinu traži Gotovinu ako je on zbilja negdje u dalmatinskom ili hercegovačkom zaleđu. Ako nije, a sve i svi u Hrvatskoj govore da nije, onda ovisi o tome hoće li hrvatske vlasti do kraja surađivati u dostavi informacija o tome gdje bi mogao biti. I o tome drže li učinkovito pod nadzorom mrežu njegovih prijatelja i jataka iz koje, povremeno, procure neke »pouzdane« informacije o Gotovini, što službenom Zagrebu može samo štetiti ako se pokaže da su točne, a on o tome službeno ništa ne zna.

Predsjednik Mesić, naprotiv, nije iznenađen i kaže da se takvo što moglo i očekivati. Zna li Mesić nešto više od Sanadera, ili samo tumači činjenice na drukčiji način?

Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, koja se s hrvatskim izaslanstvom slučajno baš zatekla u Haagu, izjavila je da su razgovori s Haaškim sudom pokazali kako je suradnja Hrvatske sa Sudom jedna stvar, a neuhićenje Gotovine druga. Ako je izjava vjerodostojno prenesena, onda ona ne može odražavati interes Zagreba da čim prije uđe u EU jer su suradnja sa Sudom i uhićenje Gotovine, odnosno pokazivanje volje da se to učini ako se može učiniti, zapravo jedna te ista stvar.

To se događa u trenutku dok je Europska unija sve jače kroatoskeptična, ali ne stoga što bi imala nešto posebno protiv Hrvatske, nego zato što nije sigurna što bi s njom i sa sobom. Strah od prebrzog širenja i rasplinjavanja ojačan je strahom od Turske u kojoj utvrđena Europa vidi uskrsnulo Otomansko carstvo. Hrvatska u cijelu igru upada u nezgodan trenutak kad su Rumunjska i Bugarska već uskočile u vlak, pa ne bi izgledalo europski kad bi ih se s papučice vagona gurnulo natrag na peron, ali bi se zato Hrvatsku bez problema moglo ostaviti da čeka dok na kolodvor ne dospiju Srbija i Crna Gora, Makedonija i Albanija, koje uvijek dramatično kasne.

U potezima Europske unije treba uvijek gledati i njezine strahove i podjele, ali to ne amnestira Hrvatsku od onoga što sama mora učiniti. Iskazivanje prave volje da se Gotovina pronađe i nagovori da ode u Haag je tek dio priče. Problem veći od povratka izbjeglica je neučinkovitost pravosuđa. Srbi se vraćaju, bosanski Hrvati u Hrvatskoj dobivaju kuće, ali pravosuđe kaska, ne za europskim, nego za onim što bi trebali biti hrvatski standardi.

Predsjednik Sabora Šeks u Luksemburgu kaže da Hrvatska treba uvjeriti svoje prijatelje i partnere da je država poduzela sve kako bi otklonila rezerve i blokade koje postoje u nekim zemljama EU-a, a crpe se uglavnom iz ureda haaškoga tužiteljstva. Ukratko, neki vjeruju samo Carli del Ponte koja je navodno loše ili tendenciozno informirana. To je priča koja se stalno ponavlja, ali koja tim ponavljanjem neće postati uvjerljivija. Očekuju se neki konkretni potezi. Osim intenzivne potrage za Gotovinom možda bi, usput, dobro došlo i brže stvaranje tima za pregovore oko Drobnjaka i Kolinde Grabar-Kitarović i brže pronalaženje Žužulova nasljednika, što bi suradnji s EU-om dalo jači zamah i vjerodostojnost.

Osnovna poruka koju je prenio Olli Rehn je da Europska unija neće tolerirati da Hrvatska uđe u pregovore s njom 17. ožujka držeći pritom figu u džepu. Iz bilo kojeg razloga. Pa bio to i Gotovina.

Rehnova izjava je ozbiljno shvaćena, kao žuti karton pred isključenje. Na Pantovčaku i u Banskim dvorima, odnosno na Zrinjevcu, u utorak se slagala zajednička izjava o spremnosti Hrvatske da poduzme sve kako bi pokazala da s Gotovinom misli ozbiljno. Policija, Državno odvjetništvo i tajne službe dobivaju jasne upute kako Gotovinu treba pronaći i poslati u Haag, ili barem dati pouzdane informacije o tome gdje je kako bi to drugi mogli obaviti. U utorak je i luksemburški premijer Juncker išao dalje od umirujuće izjave dane dok mu je Sanader bio u gostima.