Novi list: 07. 02. 2005.

Hiperinflacija povjerenstava

Piše: Branko Mijić

Hrvatska je još jednom postala svjetskim čudom, ne devetim ili desetim, ali još uvijek vrijednim Guinnessove knjige rekorda i mogla bi se aktualno reklamirati kao mala zemlja za velika (brojna) povjerenstva.

Nakon već zaboravljene komisije koju je u Saboru oformio nadobudni Račan kada je postao premijerom, a koja je trebala ispitati sve HDZ-ove malverzacije oko »Večernjeg lista«, i koja je, naravno, neslavno propala bez riječi i rezultata, danas je zavladala hiperinflacija povjerenstava. I Ivo Sanader se, po uzoru na Ivicu, voli igrati »investigativnim timovima«, iako bi prirodnije bilo da oni koji su na vlasti koriste državni aparat za istjerivanje maka na konac. U razvijenim demokracijama oporbi je a ne vladajućima primjerenije iniciranje povjerenstava kao posljednje solucije u demokratskoj borbi prije izlaska na ulice.

Svu farsičnost hrvatskih povjerenstava doživjeli smo već na prvom saslušanju povodom »slučaja Viktor Lenac« kada su se suočili HDZ-ov jastreb Branimir Glavaš i SDP-ov tajkun Damir Vrhovnik, da bi na kraju bilo evidentno kako su obojica radili za račun vlastite koristi pokazavši pri tome iznimno međusobno razumijevanje. Povjerenstva se predlažu, i usvajaju, s jedne strane sabornice za Čačića i Tomčića, a s druge odbijaju za Sanadera i Žužula. Sve to ne govori niti najmanje o istinoljubivosti naših zastupnika već prije svega o pećinskoj razini parlamentarnog života u nas, ali i o posvemašnjoj neučinkovitosti izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.

Budući da je HDZ odbio mogućnost osnivanja istražnih povjerenstava koja mu ne idu na ruku, onih koji bi se trebali baviti slučajem POA i novinarke Helene Puljiz odnosno istražiti je li Sanaderova Vlada favorizirala Match Telecom kao trećeg mobilnog operatera, ne treba biti prorokom da bi se pogodilo kako će se ova igra staklenih perli nastaviti u nedogled. Naime, čim sadašnjoj oporbi uspije uspeti se na vlast gotovo će sigurno klonirati taj popularni izum, samo tada na tapetu neće biti poslovanje tvrtki Radimira Čačića i Zlatka Tomčića, već Sanaderovih 800 tisuća nekadašnjih njemačkih maraka koje mu je navodno isplatio Miroslav Kutle, kao i Žužulovi »Bechtel«, »Imostroj«... Istražna povjerenstva mogla bi se formirati po hrvatskom receptu za svaku točku dnevnog reda, za svakog političara i ministra, od Hebrangovog japanofilstva i »Shimadzua«, preko Rončevićevog kupovanja kamiona, do Primorčeve nasilničke prošlosti. Nastavimo li tako, uskoro će biti potrebno oformiti i Povjerenstvo svih povjerenstava.

Njegov idealni predsjednik bio bi Ante Gotovina koji bi tako dobio priliku dokazati da zna presuditi zaslužnim Hrvatima, baš kao što ga Carla del Ponte sumnjiči da je to učinio nevinim Srbima.