A to naprosto nije točno. »Feral« nikada neće biti »Globus«, baš kao što nikada nije bio »Vjesnik« ili »Glasnik«. Franjo Turek u cijeloj priči, koliko god ga se stavljalo u prvi plan, najmanje je bitan za meritum stvari, jer njegova »prezentacija« ipak, nažalost, »nije špijunska obrada hrvatskog novinarstva«. Nažalost, jer žbirska bratija nema potrebnog znanja i aparata da bi istraživali i mogli reći po koju suvislu o nečemu što se sada pompozno naziva nacionalnim. Ako tako nešto i postoji od 1990. naovamo, i ne bi se imalo baš čime pohvaliti. Jer, hrvatsko novinarstvo posljednjih je petnaestak godina prošlo sramotnu fazu slizivanja s vlašću, skrivanja njezinih opasnih mana pod plaštom domoljublja, besramnog trgovanja s pojedinim njezinim frakcijama i »jakim igračima«. Oni koji su težili suprotnom, bili su tek rijetki izuzeci od pravila.

Ako su Turek i obavještajna svojta u nečemu u pravu, onda je to činjenica da su se njihovi agenti i njihov milje planski i duboko infiltrirali u hrvatsku medijsku scenu. I to ne od jučer, za njegovog mandata, već od samih početaka »demokracije« a la Franjo Tuđman. Upravo je Vrhovnik upregnuo tajne službe kako bi osvojio medije pod svaku cijenu, upravo je politička policija restaurirana kako bi preuzela vlast i vlasništvo u tvrtkama koje nisu izravno bile u državnom portfelju a koje su utjecale na javno mišljenje. HDZ je bio taj koji je patentirao formulu špijuni plus »unutrašnje zdrave snage« minus sloboda mišljenja jednako cenzura puta diktatura.

I mi čije su glave bile na panju onda kada je bilo najteže, mi koji znamo kako agenture vole prijetiti i zdravljem djece kada im se prohtije voditi uređivačku politiku i preoteti vlasništvo, s neopisivim osjećajem gađenja gledamo njihovo uskrsavanje u Hrvatskoj 21. stoljeća. No gađenje nije ništa manje niti prema onima koji se danas glamoruzno predstavljaju kao »hrvatsko novinarstvo«, trpajući sve u isti koš u kojem će nas od kolektivnog grijeha oprati, gle čuda, Turek nad Turcima – Ivan Jarnjak! Ili, onima koji se sada javno samodenunciraju kao »državni neprijatelji« nekadašnjeg režima i koji za svoje »političke« dosjee danas optužuju i Račana i Sanadera. Iako ih oni konzultiraju telefonom »o svim najosjetljivijim političkim pitanjima«, iako su s njima na »ti Miško«, iako s njima ručaju, večeraju i ispijaju butiljke kada god požele, baš kao što za protuuslugu podilaženja i veličanja njihovoga lika i djela kao apanažu dobijaju »ekskluzive«.

No passaran, špijuni-novinari, ma gdje bili!