Vjesnik: 16. 02. 2005.

Ministarstvo na dvije adrese

Dok se MVP klasično bavi vanjskim poslovima MEI bi se, u sklopu novog megaministarstva, kao i njemu srodna ministarstva po Europi, i dalje trebao i treba ponajprije baviti unutarnjim poslovima odnosno osposobljavanjem državne administracije da se uklopi u europske standarde. Dok se sa Zrinjevca nastoje van prenijeti poruke da Gotovine tu nema, s Petretićeva se trga doma prenose europske upute o preustroju domaće birokracije. Treba promijeniti tisuće zakona, osposobiti tisuće činovnika i prevoditelja

ZORAN VODOPIJA

Ono što se najavljivalo kao mogućnost još u predizbornoj kampanji, kad je HDZ obećavao smanjivanje broja ministarstava, sad se i dogodilo: spojena su ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Tada je to najavljivano kao doprinos štednji, iako mehaničko spajanje institucija nikad ne jamči uštedu. Problemi s vjerodostojnošću ministra Žužula, koji je napokon morao odstupiti nakon raznih afera reaktivirali su tu nakanu kao najjednostavnije rješenje jer nije bilo drugog jakog kandidata za MVP na Zrinjevcu osim Kolinde Grabar-Kitarović. A ona je već sjedila u Ministarstvu europskih integracija na Petretićevu trgu.

HDZ je mjesec i pol držao otvorenim pitanje Žužulova nasljednika. Nije bila riječ samo o tome da se održi dojam ostanka na položaju dok se ne obavi preuzeti posao, nego i o tome da HDZ pravoga kandidata za taj položaj jednostavno nije imao.

U igri su, istina, bili potencijalni budući ministri Gordan Jandroković, sadašnji predsjednik parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku i uspješan privatni poduzetnik, te Miro Kovačić, državni tajnik i šef Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, ali je Sanader očito procijenio da su mu zasad važniji tamo gdje jesu.

Kandidata težeg kalibra nije bilo, osim ako se htjelo posezati za nekadašnjim ministrima Davorinom Rudolfom i Milanom Ramljakom koji su se u međuvremenu distancirali od matice HDZ-a da bi promovirali zajedno sa Zdravkom Tomcem neke nove političke inicijative, ali su ostali dovoljno blizu HDZ-u da mu budu, ustreba li, na raspolaganju.

Interesi HDZ-a i interesi hrvatske vanjske politike poklopili su se tako u liku Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je na Zrinjevcu stvarala diplomatsku karijeru i logičan je bio njezin povratak. Sada, međutim, kao miraz dovodi i Ministarstvo europskih integracija kao instituciju koja u državnom aparatu predstavlja nešto novo, neuklopivo u uobičajenu predodžbu o hrvatskim ministarstvima. Preteču tog ministarstva je kao Ured za europske integracije vodila potpredsjednica HDZ-ove vlade Ljerka Mintas-Hodak. Kad su Račan i savez stranaka došli na vlast promovirali su Ured u Ministarstvo koje je vodio Ivan Jakovčić, dok IDS nije napustio tu koaliciju. Dužnost je preuzeo Neven Mimica do pobjede HDZ-a i ustoličenja Kolinde Grabar-Kitarović.

Ministarstvo europskih integracija u Vukovarskoj je od početka bila neobična sredina: sve je vrvjelo od mladih ljudi koji su, koristeći europske stipendije, bili malo u Zagrebu, malo u Bruxellesu, Strasbourgu, Bruggesu i doškolovali se za posao uvođenja Hrvatske u Europsku uniju. Ono što je u ostalim ministarstvima bila iznimka, tamo je bila praksa. I to dobra praksa. Neki su nakon toga napuštali MEI i odlazili u privatni biznis, ali većina je ostala u državnom aparatu s dobrim kvalifikacijama za popunjavanje mjesta u veleposlanstvima ili drugim ministarstvima. Sada se to ministarstvo u kojem su mladi i (sposobne) žene igrali važnu ulogu spaja s Ministarstvom vanjskih poslova koje je klasična kombinacija karijernih i političkih diplomata s umjerenom muškom dominacijom. Znam da će ova rečenica razveseliti sve one žene i djevojke u donjem dijelu i u sredini hijerarhije na Zrinjevcu.

Nije da se diplomatkinje sa Zrinjevca nisu probijale (Kolinda Grabar-Kitarović je najbolji primjer), ali ipak statistički gledano rjeđe. Istaknuta mjesta drže Mirjana Mladineo (također neko vrijeme u MEI-u) koja će iz Bruxellesa na Drobnjakovo mjesto u New York, Ana Marija Bešker u Kopenhagenu, Vesna Cvjetković Kurelec u Berlinu itd. Ali sad će nova zajednička ministrica, hoćeš-nećeš, napraviti melting pot u kojem će se zajedno dinstati i konkurirati za vanjske diplomatske pozicije (a one su najzanimljivije i financijski jedino još interesantne) iskusni lisci sa Zrinjevca i mladi vukovi s Petretićeva trga. Hoće li se neke srodne službe spajati ili će ministarstva ostati fizički razdvojena? Koliko će biti državnih tajnika u oba ministarstva? Kako će se dijeliti uprave? I na kraju, ali ne i najmanje važno, tko će se voziti u službenom autu ili imati mjesto za parkiranje?

To su, dakako, zanimljiva životna pitanja, ali najvažnije ostaje pitanje učinkovitosti budućega glomaznijeg ministarstva. Premijer Sanader još se prije mjesec dana pobrinuo da od čelnih ljudi Europske komisije Josea Manuela Barrosa i Olija Rehna dobije načelnu podršku za tak potez. Na taj način je spriječio da ova fuzija ne bude shvaćena kao eutanazija Ministarstva za europske integracije u trenutku kad Hrvatska treba početi ozbiljne pregovore o pristupanju EU. Naime, sve članice EU-a i dalje imaju takva ministarstva ili slične institucije, iako je većina već debelo integrirana u Europu.

Neki se boje da zagrebački spoj ne ispadne drveno željezo. Naime, dok se MVP klasično bavi vanjskim poslovima MEI bi se, u sklopu novog megaministarstva, kao i srodna ministarstva po Europi, i dalje trebao i treba ponajprije baviti unutarnjim poslovima, odnosno osposobljavanjem državne administracije koju treba uklopiti u europske standarde. Dok se sa Zrinjevca nastoje van prenijeti poruke da Gotovine tu nema, s Petretićeva se trga doma prenose europske upute o preustroju domaće birokracije. Treba promijeniti tisuće zakona, osposobiti tisuće činovnika i prevoditelja. Uspije li Kolinda Grabar-Kitarović objediniti oba posla, onda će i ministarstvo na dvije adrese dobro funkcionirati.