ISTRAŽNI ZAHTJEV Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je istražni zahtjev protiv Ljube Ćesića Rojsa jer je utvrđeno da je omogućio Rajiću nedolažanje na posao, a njemu i njegovoj obitelji odobrio besplatan smještaj u hotelu MORH-a

Opstruiranja suradnje s Haagom, a to ponajprije znači skrivanje haaških optuženika, nedostavljanje Haagu tražene dokumentacije i "pripremanje" haaških svjedoka, kao, recimo, u slučaju generala Tihomira Blaškića, po nalogu bivšega državnog vrha, odnosno, da budemo posve precizni, predsjednika RH Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, započelo je davno prije nego što je u drugoj polovici devedesetih godina formalizirano kao plan "Akcija Haag", a dio kojega su bile i pojedine operacije poput, recimo, "Istine", "Procesa", "Puta"...

Ključnu ulogu u tome imali su neki bivši visoko pozicionirani političko-vojno-obavještajni dužnosnici, a po "državnom" planu opstruiranja suradnje s Haagom i uz njihovu pomoć organiziran je, po svemu sudeći, i bijeg i skrivanje odbjegloga generala Ante Gotovine kojeg, kako ovih dana reče glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte, i danas štite visoko pozicionirane osobe u Hrvatskoj, odnosno, kako stoji u njezinu pismu članicama EU-a, "umjesto hvatanja, vlasti su vodile operacije podrške Gotovini, a protiv Haaga". Značajan doprinos takvoj njezinoj tvrdnji zasigurno je dao i bivši šef POA-e Franjo Turek. Iz njegove već "čuvene" prezentacije posve jasno proizlazi da su na nišanu POA-e bili i haaški istražitelji, te novinari koji su s njima kontaktirali, što je Haag protumačio kao nepobitan dokaz da dijelovi hrvatskih tajnih službi opstruiraju, odnosno aktivno sudjeluju u sprečavanju hvatanja odbjegloga generala Gotovine.

Za Rajića, kojeg je Haag optužio za pokolj bošnjačkih civila u Stupnom Dolu 1993. godine, "skrbio" je, naravno, ondašnji državni vrh po čijem su mu nalogu policijsko-vojno-obavještajne strukture pribavljale krivotvorene osobne isprave i osiguravale "sigurne" smještaje. Usput rečeno, kod Rajića su u trenutku hvatanja, dakle 2003. godine, pronađene krivorene osobne isprave koje su glasile na ime Jakova Kovača. To je jedno od niza imena koja je koristio za vrijeme višegodišnjeg skrivanja u Hrvatskoj.

Što se tiče odluke o prebacivanju haaškog optuženika Ivice Rajića iz BiH u Hrvatsku, ona je uslijedila nakon što je Rajić, prema svjedočenju nekih očevidaca, u Varešu likvidirao nekoliko tamošnjih Hrvata. Taj zločin je počinjen nakon zločina u Stupnom Dolu zbog kojega je Haag podigao optužnicu protiv Rajića. Zbog zločina u Varešu protiv Rajića je, kako tvrde naši izvori, bila podnesena fiktivna kaznena prijava, ali on je ubrzo, preciznije u prvoj polovici 1994. godine, odlukom bivšeg državnog vrha prebačen u Hrvatsku, preciznije u MORH.

U Rajićevu prebacivanju, "uhljebljenju" i skrivanju ključnu ulogu su imali neki bivši ministri, ponajprije ministar obrane Gojko Šušak, i nekoliko generala, od kojih su neki i haaški optuženici. Naime, za to nadležne državne institucije slučajem Rajić su se počele baviti, što je posve razumljivo, nakon smjene HDZ-ove vlasti. Osim što je to rezultiralo Rajićevim otkrivanjem, uhićenjem i izručenjem Haagu, u istrazi koja se vodi nekoliko godina prikupljeni su brojni dokumenti i saslušani mnogi svjedoci, među kojima su i neki bivši ministri, generali i bivši šefovi tajnih službi, te niže rangirani policijsko-vojno-obavještajni dužnosnici od kojih su neki sudjelovali u skrivanju haaškog optuženika Ivice Rajića, ali i ne samo njega, pa se temeljem do sada prikupljenih podataka s velikom sigurnošću može reći kako se odvijalo višegodišnje skrivanje Ivice Rajića u Hrvatskoj, te tko je sve u tome sudjelovao.

Dijelom tog slučaja uskoro će se baviti i domaće pravosuđe. Naime, temeljem posebnog izvješća PU splitsko-dalmatinske i iskaza svjedoka, splitsko Općinsko državno odvjetništvo je Istražnom centru Županijskog suda u Splitu u četvrtak podnijelo istražni zahtjev protiv bivšeg pomoćnika ministra obrane generala Ljube Ćesića Rojsa i haaškog optuženika i pritvorenika Ivice Rajića. Istražni zahtjev je podnesen zbog osnovane sumnje "da su u razdoblju od lipnja 1994. do travnja 1996. u Splitu, Ljubo Ćesić, kao pomoćnik ministra obrane RH, zadužen za personalne poslove, na nagovor i traženje Ivice Rajića, a koji je prema rješenju ministra obrane Gojka Šuška od 7. srpnja 1994. primljen u službu OSRH s danom 1. lipnja 1994. na radno mjesto zamjenika načelnika Odjela Split, Zapovjedništva stana MORH-a, u nakani pribavljanja nepripadajuće imovinske koristi Ivici Rajiću, omogućio nedolazak na posao i neobavljanje radnih zadaća... uz redovitu isplatu mjesečnih plaća, te pravdajući to razlozima obavljanja službe, odobrio (Ćesić, op.a.) Ivici Rajiću i njegovoj obitelji smještaj i boravak u objektu MORH-a u Splitu, hotel Zagreb, Put Duilova 23, bez plaćanja naknade za stanovanje, a na teret Ministarstva obrane iako je znao da Rajić ništa neće raditi, niti dolaziti na posao, pribavivši na taj način Ivici Rajiću nepripadajuću imovinsku korist u visini isplaćenih plaća i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 47.677,36 kuna, te za sada neutvrđeni iznos u visini troškova stanovanja u hotelu Zagreb u Splitu, a sve na štetu Ministarstva obrane RH".

Nepobitno je utvrđeno da je Ivica Rajić u MORH-u počeo "raditi" temeljem rješenja ministra obrane Gojka Šuška od 7. srpnja 1994. godine, te da je u MORH-ovu splitskom Odjelu "radio" do travnja 1996. godine. Osim toga, također je utvrđeno da je Rajić s obitelji stanovao u splitskom vojnom hotelu Zagreb sve dok ga ispred hotela nije "ulovio" tjednik Globus. To je nepobitna činjenica bez obzira na to što o tome misli i(li) piše bivši Šuškov pomoćnik i šef SIS-a umirovljeni general Markica Rebić koji je, to je posve jasno, bio detaljno upoznat sa slučajem Rajić, ali i s drugim akcijama kojima se godinama opstruirala suradnja s Haagom. S obzirom na to da se temeljem Šuškova rješenja zaposlio u MORH-u, smiješno zvuči nedavna Rebićeva tvrdnja da ga je ministar Šušak, nakon teksta u Globusu, pitao je li točno da se Rajić nalazi u splitskom vojnom hotelu Zagreb. Rebić je nakon toga, prema tekstu objavljenom u Hrvatskom listu, uz pomoć radnji koje je poduzeo SIS, sastavio izvješće koje je odmah dostavio ministru Šušku. U izvješću je, piše Rebić, naveo "da Ivica Rajić nije boravio u vojnom hotelu u Splitu, te da je osoba na fotografiji (Globus, op.a) bravar Vlatko Perković, zaposlenik hotela Zagreb". Osim navedenog, Rebić u izvješću ministru Šušku navodi i "da je ministar Mate Granić osoba koja je ove lažne informacije potvrdila Davoru Butkoviću". Lažne?!

Sve u svemu, u skrivanju haaškog optuženika Ivice Rajića, a po nalogu bivšeg državnog vrha, sudjelovao je veliki broj bivših visoko pozicioniranih vojno-policijsko-obavještajnih dužnosnika. Osim toga, posve je jasno da je bivša HDZ-ova vlast u svakom trenutku znala gdje se Rajić nalazi, a to, naravno, znači da je znala i u trenutku kad joj je protiv njega dostavljene haaška optužnica. Naime, optužnica je dostavljena Ministarstvu pravosuđa 8. prosinca 1995. godine, a Rajić je u MORH-u bio zaposlen do srpnja 1996. godine, nakon čega mu se gubi "svaki trag" sve do prve polovice 2003. godine kad su ga u Splitu uhitili pripadnici specijalne policijske postrojbe ondašnjeg ravnatelja policije Ranka Ostojića. Skrivao se u stanu koji je svojedobno kupio novcem koji mu je, navodno, doznačen temeljem naloga jednog bivšeg visoko pozicioniranog vojnog dužnosnika. Rajić je stan, naravno, kupio novcem hrvatskih poreznih obveznika.