Slobodna Dalmacija: 25. 02. 2005.

PODMLAĐENI URED TKO SU NOVI PREDSJEDNIKOVI LJUDI

PERKOVIĆ JUNIOR Od obavještajca i zaštitara u Ini do Pantovčaka

OBJEKT TUREKOVE PREZENTACIJE Ivan Perković, novi savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je na čelu Sedme uprave ili diplomatske tajne službe MVP-a, u vrijeme kada je iz hrvatskog konzulata u Mostaru nestalo 900 hrvatskih putovnica

TIM Vlatko Cvrtila će pomoći Mesiću u nadzoru Oružanih snaga - Siniša Tatalović je član Atlantskog vijeća - Budimir Lončar je dostavljao Mesiću povjerljive dokumente u vrijeme raspada SFRJ - Željko Mataija bliski je prijatelj Mesićeva protivnika Zdravka Tomca

Piše: Tomislav KLAUŠKI

Nije trebalo dugo da predsjednik Stjepan Mesić nakon izborne pobjede počisti urede na Pantovčaku. Smijenjeni su gotovo svi savjetnici, osim Dubravka Radoševića, Maje Razović i pročelnice Odjela za informiranje Danijele Barišić. Novi mandat Mesić je odlučio početi s novim ljudima, nekima čak i manje poznatim u široj javnosti. Dok je u prvih pet godina uglavnom vraćao usluge iz izborne kampanje, okruživao se starim prijateljima i stranačkim ljudima, na početku drugih pet godina Mesić je promijenio taktiku. Odlučio je izabrati mlade, stručne ljude, preustrojiti Ured i njegovo funkcioniranje te osvježen početi novi mandat u kojem bi trebao ostaviti jači trag na političkoj sceni.

Veza s Rankom Ostojićem

Jedno od najintrigantnijih imenovanja na Pantovčaku jest ono Saše Perkovića na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost. Sin poznatijeg Josipa Perkovića dobio je nadležnost nad jednim od najvažnijih resora predsjednika Republike. Bivši savjetnik Imra Agotić nije zadovoljio Mesićeve potrebe, prvenstveno želju da bude informiran o sektoru tajnih službi. Nebrojeno puta Mesić se žalio da ne dobiva obavještajna izvješća, da ne kontrolira tajne službe, a u posljednjoj godini mandata našao se čak i na udaru Protuobavještajne agencije, što je dovelo do smjene ravnatelja Joška Podbevšeka.

Sada bi Saša Perković trebao poslužiti kao snažniji Mesićev oslonac u obavještajnoj zajednici. Njegov otac Josip Perković bio je posljednji šef Udbe u SR Hrvatskoj, zatim pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška, a onda i savjetnik Miroslava Tuđmana, Đurđe Šušak, Miroslava Šeparovića i Damira Lončarića u HIS-u, odnosno Obavještajnoj agenciji. Saša Perković krenuo je očevim stopama. Bio je na čelu nekadašnje Sedme uprave Ministarstva vanjskih poslova, svojevrsne diplomatske tajne službe, u vrijeme kad je iz hrvatskog konzulata u Mostaru nestalo 900 hrvatskih putovnica, od kojih je jedan pronađena i kod Milorada Lukovića Legije, ubojice srpskog premijera Zorana Đinđića.

Nakon toga Perković je postavljen za šefa operative HIS-a, odnosno Obavještajne agencije, kada se zajedno s novinarima, Rankom Ostojićem, haaškim i britanskim špijunima, našao u čuvenoj prezentaciji Franje Tureka, bivšeg ravnatelja POA-e. Perković je povezan s Rankom Ostojićem, voditeljem tajnog policijskog tima koji je uhitio haaškog bjegunca Ivicu Rajića i bio na rubu razbijanja mreže koja je skrivala Antu Gotovinu. Nakon odlaska iz Obavještajne agencije Saša Perković zapošljava se u Ini, u sigurnosnom konzaltingu, i to zajedno s Miroslavom Vidovićem, bivšim pobočnikom generala Petra Stipetića, i umirovljenim generalom Milenkom Filipovićem. Sada ga angažira predsjednik Mesić na izuzetno osjetljivom sektoru nacionalne sigurnosti. S dva zadatka: jačanjem Mesićeva utjecaja i kontrole nad obavještajnim sustavom te, još važnije, redovitim obavještavanjem predsjednika Republike o zaplotnjačkim radnjama njegovih protivnika.

Vraćen dug Vučkoviću

Pa ipak, nakon što se ime Vlatka Cvrtile spomenulo u kontekstu njegova angažiranja u savjetničkoj ekipi na Pantovčaku, mnogi su pomislili kako će upravo on preuzeti sektor nacionalne sigurnosti. Profesor geopolitike na Fakultetu političkih znanosti u javnosti je ostao upamćen kao predsjednik Vijeća za nadzor sigurnosnih službi tijekom afere s novinarkom Helenom Puljiz. Međutim, Cvrtila je ipak imenovan nasljednikom generala Petra Stipetića na pitanjima obrane. Pored nacionalne sigurnosti, to je također jedan od najvažnijih Mesićevih resora i stoga će Cvrtila imati ključno mjesto u savjetničkoj ekipi. Kao autor priručnika o NATO-u, Cvrtila će pomoći Mesiću da nadzire i promovira reformu Oružanih snaga u skladu s NATO-standardima. Vjerojatno će otud i jačati pritisak na ministra obrane Berislava Rončevića.

Treći ključni sektor predsjednika Republike, vanjsku politiku, ponovno će preuzeti Tomislav Jakić. Nakon godinu dana pauze zbog svađe sa šeficom Protokola i odlaska u mirovinu, Jakić se vraća na Pantovčak kako bi zamijenio Ivicu Maštruka, koji po svemu sudeći odlazi na veleposlaničko mjesto u Budimpeštu. Zanimljivo je da će tamo zamijeniti još jednog bivšeg - štoviše, prvog - Mesićeva savjetnika za vanjsku politiku, Stanka Nicka. Jakić će blisko surađivati s Tomislavom Carom, koji je iz statusa pomoćnika za vanjsku politiku promoviran u tajnika za europske integracije.

Među mlađim ljudima na Pantovčaku ističe se i politolog Siniša Tatalović, Cvrtilin kolega s Fakulteta političkih znanosti. On bi trebao postati savjetnikom za politički sustav, što bi obuhvaćalo širi sektor od dosadašnje unutarnje politike, na čijem je čelu dosad bio Igor Dekanić kao jedini savjetnik koji je preživio svih pet godina prvog Mesićeva mandata. Tatalović je član Atlantskog vijeća i potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine.

Jedini dug prema suradnicima u prošloj predsjedničkoj kampanji Mesić je isplatio imenujući Boru Vučkovića na mjesto tajnika za društvene i humanitarne aktivnosti, umjesto Siniše Jagodića. Vučković je bivši novinar HTV-a, koji je u Mesićevoj kampanji vodio odnose s javnošću.

I konačno, smanjenjem savjetničke ekipe Mesić je u drugome mandatu odlučio surađivati s vanjskim konzultantima, koji bi volonterski prema potrebi pomagali predsjedniku Republike. Najzvučnije ime svakako je Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ, koji je proteklih petnaest godina proveo kao konzultant uglednih svjetskih korporacija. Nedavno je Mesić otkrio kako mu je Lončar puno pomagao dok je sjedio u Predsjedništvu SFRJ u burnim predratnim vremenima, kad mu je čak i dostavljao razne povjerljive dokumente. Tijekom prve godine Mesićeva predsjedničkog mandata Lončar je konzultiran o vanjskopolitičkim aktivnostima, odlazeći ponekad i s Mesićem na službena putovanja. Sada bi trebao službeno postati vanjski konzultant za međunarodne odnose.

Uz savjetnike i konzultanti

Izet Aganović, ugledni dijabetolog i član Hrvatskog helsinškog odbora, imenovan je konzultantom za pitanja znanosti i obrazovanja, savjetničkog sektora koji je ukinut na Pantovčaku. Posljednji savjetnik, Esad Prohić, vraća se na matični fakultet, a Aganović bi trebao povremeno savjetovati šefa države o tom sektoru. I konačno, treći vanjski konzultant postao je Željko Mataija, zadužen za sport. Bivši dužnosnik zagrebačkoga Sportskog saveza a, što je još zanimljivije, blizak prijatelj Zdravka Tomca, Mesićeva ogorčenog kritičara, zaokružit će listu sektora kojima predsjednik Mesić želi dati važnost u idućemu mandatu.

Ponešto je promijenjeno i unutarnje funkcioniranje Ureda predsjednika. Predstojnik Davor Božinović koordinirat će savjetničku ekipu i preuzeti velik dio Mesićevih protokolarnih obveza. Smanjen je broj savjetničkih mjesta, koji se kompenzira vanjskim konzultantima. Efikasnost takvog modela pokazat će se s vremenom, ali zasad je bitno zamijetiti barem jedan pozitivan efekt: bitno podmlađivanje savjetničke ekipe. Možda je to znak da će Pantovčak odsad na političkoj sceni igrati puno aktivniju ulogu, s ambicioznijim planovima.