Novi list: 02. 03. 2005.

Inkvizicija na Prisavlju

Piše: Branko Mij

Čitaj s mojih usnica: na HTV-u nema cenzure, uporno ponavlja urednik Informativnog programa Vladimir Rončević, glavni zaštitnik lika i djela premijera Ive Sanadera na hrvatskoj dalekovidnici.

Najnovija intervencija Rončevićevih uredničkih škara odsjekla je iz »Latinice« dva priloga. Prvi govori o 800 tisuća maraka koje je navodno najdraži Tuđmanov tajkun Miroslav Kutle u dva navrata, 1995. i 1996., isplatio u gotovini Sanaderu kako bi posredovao kod Hypo banke da se ovome odobri četiri milijuna maraka kredita. Druga priča još je zanimljivija i u njoj su glavni akteri Marko Maroš i Ivan Barišić koje je u studenome 1991. godine Sanader kao tadašnji intendant splitskog HNK bez ijednog dokaza optužio da su provalili u njegov podstanarski stan, te mu ukrali deviza, zlatnine i pištolj vrijedne oko 50 tisuća maraka.

Nakon toga njih su dvojica sa svojim obiteljima bili tri mjeseca pod danonoćnom paskom kriminalističke policije, maltretirani su unatoč čvrstom alibiju kako bi priznali krivicu i jedva su se spasili zatvora. Kada su pokušali putem parnice dobiti sudsku zadovoljštinu, proces je opstruiran, a splitski sud Sanadera nije nikako mogao pronaći iako je postao javna »faca« koja se svuda pojavljivala. Štoviše, ne samo što im se Sanader za lažne optužbe nije ispričao, ne samo što od suda nisu dobili makar moralnu satisfakciju za svoju nevinost, već je njihova kalvarija i maltretiranje nastavljeno u sredini u kojoj su živjeli. Barišić je na kraju ostao bez posla, a Maroš je zbog neizdrživog pritiska okoline otišao u Bosnu i Hercegovinu. Posljednji udarac koji su doživjeli bilo je Rončevićevo humano preseljenje njihove turobne životne priče, koju su autoru podrobno objasnili, dali mu dokumente i sudske spise, iz »Latinice« u koš za smeće.

Rončevićevo priznanje da je u njegovom »uredničkom« oblikovanju autorske emisije Denisa Latina »specijalni tretman« imao samo prilog o Sanaderu, govori da na Hrvatskoj televiziji i dan-danas postoje građani prvog i drugog reda. Kao odani vojnik partije Rončević je Sanadera dosljedno štitio i od znatno manjeg svraba, pa je tako znao eliminirati iz intervjua pitanja koja su premijera ljutila, a svojedobno je, bunkerirajući prilog koji je govorio o tome što su Sanader i drugovi o suradnji s Haškim sudom govorili dok su bili u oporbi, to nazvao arheologijom a ne novinarstvom!

Nije Rončevića na Prisavlje HDZ doveo kako bi tamo izigravao Indianu Jonesa već upravo kako bi pomno motrio da tajne iz Sanaderova mračnog kovčega ne ugledaju svjetlo dana, pa se tu zaista ne radi o cenzuri. Tko štiti moćne gazeći slabe i čuva pokvareni režim od obespravljenih pojedinaca, može se zvati samo inkvizitorom.