Vjesnik: 02. 03. 2005.

Zidićeva šutnja

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Bilo je pitanje dana kada će se netko od predstavnika društvene elite, potpomognut političkim prilikama u zemlji, pokušati prometnuti na upražnjeno mjesto vođe hrvatskih euroskeptika. Najbrži je, čini se, bio Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, koji je zajedno s Hrvojem Hitrecom i nekoliko podjednako uglednih suboraca održao u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova, na tribini na kojoj se govorilo o »sudbini kulture i nacije«. Tom je prigodom usvojena »Izjava o stanju kulture i nacije«, u kojoj se naglašava da hrvatska budućnost ne mora isključivo biti u Europskoj uniji, jer će tamo identitet nacije biti ugrožen.

Dakle, pedesetak se potpisnika te izjave, sa Zidićem na čelu, predstavilo kao intelektualno vodstvo hrvatskih euroskeptika. Njihov broj raste, sada ih je, prema medijskim istraživanjima - više od pedeset posto. Konzervativci - od Matice hrvatske do HSP-a – pokušat će na toj činjenici izvući maksimalnu dobit.

Tribina je održana na godišnjicu prvog javnog nastupa HDZ-a i dr. Franje Tuđmana, koja je 1989. razbila »hrvatsku šutnju«. Danas Zidić i Hitrec govore o »drugoj hrvatskoj šutnji« kako bi se prikazali nastavljačima nacionalne politike dr. Tuđmana. Ambicija je jasna i otkrile su je teške riječi na račun političkog vrha zemlje koji pregovara s »neprijateljima Hrvatske« što žele »robovsku« ulogu naše zemlje u EU. Ukratko - ulazak u EU treba odgoditi, jer se jedino tako hrvatski identitet može zaštititi.

Sudionici skupa u DHK, dakako, vide sebe na mjestu zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa. To nije neočekivano. Ambicije Igora Zidića daleko su poznate. Predsjedničko mjesto u Matici trebalo je poslužiti kao odskočna daska za kandidaturu za Pantovčak, no u tome ga nije podržala niti jedna stranka. Vrh HDZ-a rezolutno ga je odbio. Nije li sadašnji euroskepticizam rezultat i te spoznaje? Jedna nedavna televizijska emisija pokazala je Zidića kao nespremnog hrvatskog branitelja. Tamo je, iznimno žestoko, Žarko Puhovski omalovažavao hrvatsko proljeće iz 1971. Zidić je sjedio pokraj njega i šutio. Bez obzira što još iz 1971. Puhovskog pamtimo kao svjedoka optužbe hrvatskih nacionalista, a Zidića kao nacionalista samog. Očito, Zidić je u nedjelju prekinuo vlastitu hrvatsku šutnju. Baš kao i ostali oratori, odnosno potpisnici Izjave o stanju kulture i nacije: nitko ih ni dosad nije sprječavao da govore. Međutim, broj euroskeptika je u porastu, konzervativcima raste rejting, pa eto prilike da se opet oglase nacionalni demagozi, vječno zabrinuti za svoj društveni položaj.