Vjesnik: 05. 03. 2005.

Mesiću za kampanju darovali novac ukraden iz proračuna BiH?

Poseban odjel državnog tužiteljstva BiH za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije podigao je optužnicu protiv četvorice braće Ivanković-Lijanović / Lijanoviće se tereti da su Federaciju BiH carinskim prijevarama oštetili za desetke milijuna eura koji su doslovce oteti, umjesto da odu u socijalne, zdravstvene i obrazovne fondove u zemlji

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) – Mesna industrija Lijanovići iz Širokoga Brijega bila je jedan od većih donatora predizborne kampanje hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića darujući mu, prema službeno objavljenim podacima, 200.000 kuna. I u vrijeme kada je taj podatak javno objavljen bilo je određenih reakcija, najviše od nezadovoljnih djelatnika Lijanovića koji su se čudili kako im njihova uprava zbog navodnog nedostatka novca plaću isplaćuje u »bonovima«, a s druge strane troši novac na politički marketing u Hrvatskoj.

No, tek je ovotjedna vijest da je posebni odjel državnog tužiteljstva Bosne i Hercegovine za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije podigao optužnicu protiv četvorice braće Ivanković-Lijanović, vlasnika širokobriješke mesne industrije, bacila ozbiljnu sjenu na donaciju hrvatskom predsjedniku.

Optužbe su, naime, veoma teške. Lijanoviće se tereti da su Federaciju BiH carinskim prijevarama oštetili za desetke milijuna eura koji su doslovce oteti, umjesto da odu u socijalne, zdravstvene i obrazovne fondove u zemlji. Ako se optužbe pokažu točnima, jasno je da je dio novca završio i u hrvatskoj predsjedničkoj kampanji.

Posebno je tužno da je, prema navodima iz optužnice, milijunska carinska prijevara i bila moguća zahvaljujući tome što su Lijanovići svojim novcem potkupljivali političare, suce, medije, pa i stručnjake, recimo za veterinarstvo. I sami su se uključili u politiku formirajući prvu stranku koja je zapravo filijala neke mesne industrije, nazvanu patetično »Radom za boljitak«. Navodno su svoje ljude instalirali i u udruge koje se bave zaštitom interesa poljoprivrednika u BiH. Tvrdili su da su se odrekli HDZ-ove politike, pa su čak imali i podršku američkoga veleposlanika u BiH.

SDP-om predvođena vlada, koalicija Alijansa za promjene, u očajničkoj potrazi za Hrvatima koji bi podržali tu navodnu »prvu poslijeratnu vladu bez nacionalista« čak je 2001. Lijanovićima dala mjesto u kabinetu tadašnjeg federalnog premijera Alije Behmena. Tamo je jedan od braće Ivanković-Lijanović sjedio sa Seferom Halilovićem, koji je kasnije optužen za ratne zločine nad Hrvatima. Ironično je, imajući sve to u vidu, da je prvu pravu istragu protiv Lijanovića naložio SDP-u blizak tadašnji ravnatelj carinske uprave Želimir Rebac.

Naravno, sud tek treba utvrditi istinu, i jasno je da su Lijanovići pred zakonom nevini dok se ne dokaže suprotno. Ipak, treba reći da je svakom tko je i prije optužnice tužiteljstva BiH želio stvari gledati iz racionalnoga kuta moralo biti sumnjivo kako je netko tko je prije rata imao skromnu mesnicu uspio u vrijeme rata stvoriti poslovno carstvo vrijedno stotine milijuna eura. Već godinama, na to su upozoravali i utjecajni mediji u BiH, tvrdeći da je u temelje industrije sa širokobriješke Visoke glavice uzidan novac »zarađen« na carinskim prijevarama i otet od usta gladnim stanovnicima BiH.

Zanimljivo je, također, da u prvim reakcijama na optužnicu Ivanković-Lijanovići svoju obranu ne temelje na negiranju prilično očitih prijevara, nego tvrde da su na identičan način poslovali i drugi. U svakom slučaju, žalosno je da ova »ružna priča« iz BiH ima svoj odjek i u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Alenko Zornija