Slobodna Dalmacija: 05. 03. 2005.

SRBIJA PONOSNA NA SVOJU ’DVOSMJERNU’ SURADNJU S HAAŠKIM SUDOM

Seoba jedanaest srpskih generala u Scheveningen

BEOGRAD - General Momčilo Perišić koji u ponedjeljak 7. ožujka dobrovoljno odlazi prema Sheveningenu, 11. je po redu oficir bivše JNA, Vojske Jugoslavije ili Vojske Srbije i Crne Gore koji će se naći pred Haaškim sudom. U srijedu navečer, iz Vlade Srbije je stiglo priopćenje o tome da je Perišić - protiv kojega još nije otpečaćena optužnica, pa se još tek nagađa što mu je Carla del Ponte stavila na teret - odlučio dobrovoljno otputovati jer je primio optužnicu. Njegov odlazak, bez ikakva natezanja i hoću-neću uobičajenog za druge haaške putnike, bio je očekivan: u više navrata prethodnih godina, pogotovo u vrijeme dok je bio potpredsjednik vlade Zorana Đinđića, u koju je ušao kao dio pobjedničke koalicije DOD protiv Slobodana Miloševića, Perišić je izjavljivao da će se odazvati haaškom pozivu bez razmišljanja.

Odluku je, kako je sam priopćio, donio "bez utjecaja sa strane, po vlastitoj savjesti" jer "zločini nemaju nacionalnost i ma tko ih je i ma kada počinio, mora biti kaženjen": "Stoga nemam nikakve dileme da izađem pred ma koji sud, a pogotovo pred Međunarodni sud u Hagu, jer je to jedini način da ustanem u obranu časti, ugleda vojske i dostojanstva naroda i da kroz iznošenje saznanja s kojima raspolažem dam svoj doprinos rasvjetljavanju istine", stoji u pisanoj izjavi optuženog Perišića koji je otad isključio mobitele i "otpustio" sve navodne odvjetnike.

Perišićeva najava dobrovoljnog odlaska u Den Haag različita je od onih koje smo čuli u prethodnim slučajevima, od Milana Gvere do Radivoja Miletića, obojice optuženih za ratne zločine u zaštićenim muslimanskim enklavama Žepi i Srebrenici, koji su odluku o dobrovoljnoj predaji donosili "nakon razgovora s ministrom pravosuđa Zoranom Stojkovićem", koji - kao i Vlada - potom ističu "visoki moral odluke" i "interes države".

No, mimo Perišića kojem je, očito, vlada Srbije bila tek mjesto koje je obavijestio o svom putovanju u Den Haag, svi ostali koji su se predali ili će to tek učiniti ulaze u skor velikih uspjeha vlade u "dvosmjernoj suradnji" - bar tako vladini službenici ističu.

Legalisti, Koštunica i njegovi, naime, pristaju na suradnju jedino ako nagovore optužene da se, kao dobrovoljno, predaju Haaškom sudu, te ističu da neće kao njihovi prethodnici (vlade ubijenog premijera Đinđića i Zorana Živkovića) ljude hapsiti i predavati "s vrećom na glavi", iako im je upravo uhićenje zakonska obveza iz zakona koji su sami usvojili još dok je Koštunica bio predsjednik tadašnje SR Jugoslavije.

Ipak, Vlada pregovara s ostatkom generala da "oduže dug otadžbini i narodu", sve ne bi li do kraja ožujka uvjerila nadležne u Europskoj uniji da suradnje ima, te da je Srbija i Crna Gora zaslužila pozitivnu ocjenu Studije o izvodljivosti.

U svemu tome, ipak ostaje ono krunsko haaško pitanje: Ratko Mladić, za kojega je glavna haaška tužiteljica prije nekoliko dana ponovo ustvrdila da se krije upravo u Srbiji. Ovdašnje vlasti, pak, tvrde da su "pročešljale i nebo i zemlju" i da Mladića u Srbiji nema.

Tatjana TAGIROV