Večernji list: 12. 03. 2005.

Tajne službe - Tureka tereti pokajnik, njegov bivši "kurir"

Autor: Jasna Babić

Objavljivanje britanskog non-papera u domaćim medijima konačno je pokazalo da je navodna skrb za haašku sudbinu Ante Gotovine tek igra laži i privida. Tu nije na djelu opstrukcija Haaškoga suda uime hrvatskog domoljublja i nacionalne suverenosti. Najmanje je riječ o pomoći međunarodnom bjeguncu da se ukine njegova haaška optužnica. Cilj je dalekosežno politički, a Gotovina je tek drugorazredno sredstvo: izazvati toliki gnjev europskih država, primarno Velike Britanije, da Sanaderovoj vladi ne ostane baš nikakva mogućnost da 17. ožujka započne pregovore o pristupanju Europskoj uniji.

Kako cure dokumenti

Dokument je izravno uručen Tomislavu Karamarku, ravnatelju POA-e, početkom veljače ove godine. Predan je posredstvom prvog tajnika britanskog veleposlanstva Garetha Lungleyja, na jednom od radnih sastanaka s diplomatima, policajcima i obavještajcima "savezničkih" zemalja koje su službeno zamoljene da Hrvatskoj pomognu u potrazi za nestalim Gotovinom. Britanski dokument ponudio je općepoznate fakte.

Ali u njemu je razložena metodologija kojom bi se, navodno, mogle prikupiti informacije o Gotovininom skrovištu: kaznenim prijavama i optužnicama "stisnuti" njegove pomagače koji, realno gledano, ionako nemaju osobito časne biografije. Primjerice, u spomenutom dokumentu Britanci predlažu da se pokrene postupak protiv Markice Rebića, nekadašnjeg šefa SIS-a, zbog opstrukcije Haaškoga suda. Sugeriraju da se zbog pomoći Gotovininim "jatacima" kazne Željko Bagić, nekadašnji predsjednikov savjetnik, i Franjo Turek, bivši šef POA-e. Da se ucijeni skupina Vinka Žuljevića Klice, ubojice navodno iz samoobrane, s kojim je nepravomoćno osuđeni Hrvoje Petrač sklapao javne mirovne sporazume. Potiče se na razvrgavanje državnog ugovora s legionarskom tvrtkom "Adriatic Tuneli" koja možda sudjeluje u financiranju Gotovinina bijega... Napokon, savjetuje se da predsjednik Mesić i premijer Sanader svojim političkim istupima podrže potragu i uhićenje Ante Gotovine.

Malo je vjerojatno da je britanski dokument dospio do Nacionala iz POA-e. Kako je nedavno izvijestio Feral Tribune, Karamarko se obvezao na dvije stvari. Prvo, izumiti efikasan sustav samozaštite obavještajnih tajni koje su godinama otjecale u novinske redakcije. I drugo, otkriti tko je dosad Nacional i Globus punio povjerljivim dokumentima, koristeći se njihovim tržišnim i političkim ratovima. Tako je uvedena stroga kontrola nad arhivima, kompjutorima i fotokopirnim aparatima tajne službe. Instaliran je nadzorni sustav koji otkriva svaki papir, kazetu ili disketu koju djelatnici POA-e iznose iz svojih ureda. Uveden je običaj redovitog poligrafskog testiranja domaćih agenata i špijuna. A kako se neslužbeno doznaje, u POA-i se priprema i temeljita kadrovska čistka.

Istodobno, rekonstruirani su kanali kojima su se, u eri bivših ravnatelja tajne službe, povjerljivi papiri odlijevali prema medijima. Protiv Franje Tureka, eto, započeli su postupci za neopravdano uhođenje državnih činovnika, glasnogovornika i novinara, za neovlašteno sastavljanje špijunskih dosjea i krivotvorenje prislušnih naloga, na posljetku, za odavanje državnih tajni.

Štoviše, u Karamarkovoj istrazi identificirana su i trojica Turekovih "kurira" koji su asistirali u distribuciji tajnih informacija. Jedan od njih danas je pokajnik i zaštićeni svjedok.

Sve u svemu, gotovo je sigurno da je britanski non-paper postao javna stvar "izdajom" nekog političara iz državnog vrha.

Opstrukcija iz bliskog okruženja

Kako Večernji list doznaje, preuzevši dokument od tajnika britanskog veleposlanstva u Zagrebu, Karamarko ga je poslao Vijeću za nacionalnu sigurnost, kolektivnom tijelu koje posljednjih mjeseci definira odluke o svim ključnim potezima Republike Hrvatske u odnosu na Europsku uniju i Ured haaške tužiteljice Carle del Ponte. Utoliko je bilo logično da se na isto vijeće adresira neslužbeni britanski prijedlog "slučaja Gotovina", uza sve ostale slične prijedloge. Deklarativno, svi njegovi članovi podržavaju Sanaderove napore u što bržem priključivanju EU. No, u potaji, očito, postoji politička opstrukcija hrvatsko-europskog sjedinjavanja u najbližem premijerovu okruženju, pa je dokument uoči sudbonosno važnog datuma lansiran javnosti kao dokaz Sanaderova sluganstva i izdaje.

Efekti su već vidljivi: haaško tužiteljstvo i njegovi britanski službenici smatraju da im je Hrvatska objavila rat, dok Sanader svim diplomatskim silama očajnički uvjerava u nešto drugo. Ako propadne, naime, njegova vanjskopolitička strategija, HDZ i Hrvatska klizit će opet "udesno", izjednačena sa Srbijom u svakom pogledu.

Doduše, tu napokon postoji neka veza s haaškim bjeguncem: iako opjevan kao hrvatski nacionalni heroj, Ante Gotovina također se divio onom srpskom narodu koji je iznjedrio, pa slijepo slijedio Slobodana Miloševića.