Vjesnik: 16. 03. 2005.

Pravdi nedodirljivi ubojice nesmetano šeću Hrvatskom

Građanin predsjednik i Državno odvjetništvo šute, jer bi bili razotkriveni neki bivši visoki vojni i državni dužnosnici

DOBROSLAV PARAGA

U pismu predsjednika Mesića, premijera Sanadera i predsjednika Hrvatskoga sabora Šeksa, poslanom predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu, piše da je Hrvoje Petrač ključna figura organiziranog kriminala u Hrvatskoj te da postoje naznake njegove izravne i neizravne materijalne, financijske i druge pomoći generalu Anti Gotovini.

Predsjednik Mesić pritom je očigledno »zaboravio« da je baš on odigrao jednu od ključnih uloga u povezivanju njega i Hrvoja Petrača, čije je kadrove, poput bivšeg POA-ina ravnatelja Damira Lončarića i tajnika svojeg kabineta Željka Bagića, rasporedio na te dužnosti, premda je znao – a i više je puta bio uzastopno upozoren – na njihovu povezanost s Hrvojem Petračem, koga potonji praktički izvještava o policijskom nalogu za uhićenje u veljači prošle godine, nakon čega Petrač još istog dana bježi iz Hrvatske.Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko – za razliku od Mesića, koji nije ama baš ništa učinio na planu razotkrivanja organiziranog kriminala i političkih zločina u Republici Hrvatskoj – čim je preuzeo vlast, zapovjedio je zasad uspješnu istragu o ubojstvu iz 2000. poznatog ukrajinskog novinara Georgija Gongadzea, u čiji su nestanak i ubojstvo upleteni najviši ukrajinski dužnosnici, pa i bivši ukrajinski predsjednik Leonid Kučma.

Nevjerojatno, ali gotovo se istovjetno dogodilo u Hrvatskoj: Državno odvjetništvo već nekoliko godina raspolaže identitetom bivše tjelesne čuvarice pokojnog predsjednika Tuđmana koja je pred više osoba upozorila da je Tuđman izdao nalog za likvidaciju lidera Hrvatske stranke prava što se, nažalost, i dogodilo.

Za razliku od Juščenka, predsjednik Mesić o svemu šuti kao i Državno odvjetništvo, dok HTV jedino omogućuje da se saborska zastupnica Ruža Tomašić i ja prepiremo o tome je li ona to izjavila te pod kojim je okolnostima Paradžik ubijen. Državno odvjetništvo ne pokreće nikakva ispitivanja niti predistražne radnje te ostaje dosljedno svojem protucivilizacijskom i represivnom stavu. Naime, godine 1993. sprječava sudsko vijeće da sasluša neposredne svjedoke naloga za Paradžikovo ubojstvo iz ondašnjega najvišega državnoga vrha.

U Državnom su odvjetništvu u Zagrebu i skriveni dokazi i kaznena prijava jednog visokog dužnosnika ondašnjeg SZUP-a, koji je svjedočio o naručenom ubojstvu iz najvišeg vrha jednog saborskog zastupnika, kao što se prikriva i zaštićuje odgovorne aktere i nalogodavce okrutnog deveterostrukog ubojstva HOS-ova generala Blaža Kraljevića i njegove pratnje.

Poznati su i naredbodavci i izvršitelji tog okrutnog ratnog zločina, ali Državno odvjetništvo zbog političke blokade državne vlasti, oportunizma i kukavištva ništa ne poduzima. Tako se ponaša i u slučajevima neprocesuiranja bivšeg visokog dužnosnika jugoslavenske Udbe, koji je izravno odgovoran za uhićenje i ubojstvo političkog opozicionara Ernesta Brajdera godine 1980. u istražnom zatvoru u srcu Zagreba, kao i u vezi s okrutnim političkim ubojstvom sindikalnog lidera Milana Krivokuće pred ulazom u njegov velikogorički stan 1992. te Milana Levara u njegovu gospićkom dvorištu godine 2000.

Tako pravdi nedodirljivi ubojice hrvatskih branitelja, istaknutih političara, sindikalnih vođa i intelektualaca nesmetano šeću Hrvatskom, a neki od odgovornih za višestruka ubojstva hrvatskih političkih emigranata postaju u današnjoj Hrvatskoj turistički djelatnici ili žive kao slobodni građani u zemljama Europske unije.

Premda ih Državno odvjetništvo nikada nije saslušalo niti pozvalo, ima svjedoka koji su u svakom trenutku voljni svojim pisanim izjavama posvjedočiti o tome tko je upleten u stravičan zločin 1. ožujka 1992. godineu Vinkovcima, kada su u HOS-ovu ratnom sjedištu od podmetnute eksplozije goleme razorne snage ubijena tri hrvatska branitelja, sedam je teško ranjeno, a dva se vode kao nestala, dakle ubijena.

No tada bi bili razotkriveni i morali bi biti kažnjeni neki bivši visoki vojni i državni dužnosnici, a za takvo što očigledno nikako nije zainteresiran niti građanin predsjednik niti instrumentalizirano Državno odvjetništvo.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.