Novi list: 17. 03. 2005.

EU tjera Hrvatsku u balkanski okvir

Ni EU, niti NATO-u nikakav hrvatski iskorak iz tvrdog balkanskog okvira nije u interesu, pa je slučaj Gotovina iskonstruiran da bi se našao tobože jak razlog za što jeftinije preuzimanje Hrvatske kao najobičnije – kolonije

Piše: Ivo Jakovljević

Jučerašnja odluka ministara Europske unije o odgodi početka završnih pregovora o priključivanju u punopravno članstvo, na krajnje je sugestivan način razbila iluzije hrvatske vlasti o individualnom i vrlo skorom ulasku u Uniju. Nasuprot uzalud napuhivanim javnim očekivanjima, ministarski je vrh EU na – za Hrvatsku – ponižavajući način, zapravo, našu zemlju snažno gurnuo u balkanski gospodarski i politički okvir, koji u potpunosti izražava davni regionalni pristup EU širenju na zapadni Balkan.

Da je Europskoj uniji u ekonomskom, a NATO-paktu u vojnom interesu što skorije uključivanje Hrvatske u EU-sustav, Hrvatskoj bi neovisno o slučaju Gotovina jučer bila otvorena i ta zadnja vrata, na isti način na koji su bez velikih zavrzlama ta vrata otvarana Češkoj, Slovačkoj, Estoniji, Letoniji, Litvi ili Mađarskoj, koje su odreda još prije 15 godina bila znatno slabije razvijene od Hrvatske. Međutim, i EU i NATO-u je u strateškom interesu da kroz privatizaciju, preko pet-šest velikih europskih banaka i desetak velikih američkih i europskih kompanija, uspostave vlastitu, dugoročnu telekomunikacijsku, bankarsku, medijsku, trgovačku, industrijsku i sigurnosnu mrežu koja će u novom balkanskom okviru, uz što niže troškove i rizike za Zapad, na što profitabilniji način (za isti Zapad) vladati prostorom između Sutle, Jadrana, planine Balkan i Dunava.

EU-ova mutna igra

Zato ni EU, niti NATO-u nikakav hrvatski iskorak iz tog tvrdog balkanskog okvira nije u interesu, pa je slučaj Gotovina iskonstruiran, da bi se s jedne strane izbjegle neke više ili pokojne adrese, a s druge da bi se našao tobože jak razlog za što jeftinije preuzimanje Hrvatske, ne kao ravnopravne, iako male zemlje, nego kao najobičnije – kolonije.

Hrvatska je, naime, već koju godinu gotovo u potpunosti umrežena u gospodarski sustav Europske unije: 93 posto bankarskog potencijala i gotovo sva nacionalna štednja u posjedu je pet-šest velikih europskih banaka, te je u većinskom ili strateškom posjedu velikih europskih kompanija već i sva farmaceutika, većina trgovačkog i medijskog prostora, većina ponude hrane, polovina turističkog potencijala, pa kao usput i više desetaka tisuća atraktivnih kuća i zemljišta na Jadranu. Preko Haškog suda Hrvatska je već i pod mekanim, pravnim EU protektoratom, kao što je preko nametnute visoke precijenjenosti kune (uz koju je gotovo sve uvozno znatno jeftinije od domaćeg) na režimu totalne rasprodaje svih ključnih resursa strancima.

Ukratko, EU već ima Hrvatsku kao svoj posjed, i nema razloga da je formalno usisa u svoj sustav jer bi tada morala iz središnjih fondova izdvajati svoj proračunski novac za ovdašnji brži razvoj. Na tom hrvatskom posjedu, uostalom, akteri iz EU-a i SAD-a žele preuzeti i preostale atraktivne adrese (svu energetiku, sav turizam, većinu prometa, većinu tržišta hrane, većinu najkvalitetnijih nekretnina, kao i potencijalne vojne baze).

Vladina alternativa

Bijeg od te crne razvojne varijante u Hrvatskoj neće biti moguć sve dok hrvatska vlast svim raspoloživim sredstvima ne uputi vlastitu javnost u rizike pred kojima stoji, kako bi za zaokret dobila masovnu potporu.

Jučerašnja odgoda iz Bruxellesa neće ništa promijeniti u aktualnim hrvatskim, razvojnim i kratkoročnim, gospodarskim referencama, ali će valjda prisiliti Vladu da odgodi ubrzanu završnicu privatizacije kao totalnu rasprodaju, da nasuprot tome većinu energije usmjeri u normalizaciju gospodarskih odnosa sa svim susjedima, te da u vlastitom interesu počne rigoroznu primjenu svih vlastitih propisa, radi zaštite svih nacionalnih (ekonomskih, kulturnih i prirodnih) izvora.