Novi list: 19. 03. 2005.

Račan u paklu konstruktivnosti

Jasmin KLARIĆ

Smireno, konstruktivno, državnički. Tako su istup Ivice Račana nakon odgode početka pregovora s EU doživjeli njegovi najljući politički oponenti – HDZ-ovci. Predsjednik SDP-a u prvoj je reakciji na briselsku košaricu Hrvatskoj izričito kazao kako se ne radi o neuspjehu Vlade Ive Sanadera. Drugi dan, kad je priča malo legla, prvi socijaldemokrat se drznuo ustvrditi kako se »ipak radi o određenom neuspjehu«.

No, HDZ-ovce ni time nije razočarao. I to onaj tvrđi dio! Eto, Andrija Hebrang ga hvali na sva zvona, a pohvale koje je doživio od Luke Bebića vjerojatno su mu nagnale i rumenilo u lice. Metkovski HDZ-ov tvrdolinijaš je čak ustvrdio kako mu je drago što će i Račan kao predsjednik Nacionalnog odbora za nadzor pregovora biti zaslužan za ulazak u EU!

U SDP-u je druga priča. Čak i Račanova zamjenica Željka Antunović, iako ne želi direktno komentirati predsjednikov istup, kaže kako se u slučaju odgode pregovora radi o neuspjehu Sanaderove Vlade. Svakom upućenom u neupitnost koju Račan ima u SDP-u već godinama, ovakva indirektna izjava puca poput pljuske. Antunović, naravno, nije jedina. Kukavički, neodlučno, politikantski – tako posljednje komentare predsjednika stranke doživljava dio SDP-a.

Istina, takva karma već dugo vremena prati Ivicu Račana – u stranci (i to strogo anonimno, kao da je još uvijek 1948.) se uvijek plače zbog njegove neodlučnosti. Pa ga se gotovo aklamacijom izabere za predsjednika.

Ovaj put, vječiti prvi čovjek SDP-a je malo ipak pretjerao. Što je i sam shvatio, pa drugi dan donekle promijenio priču. Račan je vjerojatno uvjeren da više nikakva čarolija ne može zadržati Sanadera na vlasti i da je ipak on, Račan, čovjek koji će zemlju definitivno uvesti u EU. S te pozicije bolje je danas biti konstruktivan. Ali, i u konstruktivnosti se može pretjerati, pogotovo ako se radi o odnosu prema prirodnom političkom protivniku.