Vjesnik: 30. 03. 2005.

Kosor protiv Škare-Ožbolt

Sposobnost hrvatskog pravosuđa za procesuiranje ratnih zločina možemo dokazivati na drugim slučajevima, a ne na vukovarskoj trojci, kaže potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor

ZAGREB – »Šljivančanin, Mrkšić i Radić moraju izaći pred međunarodno lice pravde. Ovčara je najveći zločin od Drugog svjetskog rata koji se dogodio u srcu Europe. Da se spriječilo događaje na Ovčari, ne bi se dogodila ni Srebrenica niti tisuće drugih zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na Ovčari su počinjeni strašni zločini; mimo svih ratnih pravila i konvencija na Ovčari su ubijani ranjenici. Zbog svega toga osobno mislim da vukovarska trojka treba odgovarati pred Međunarodnim kaznenim sudom, jer preuzimanjem tog suđenja u hrvatsko pravosuđe ništa ne bismo postigli. Uostalom, Međunarodni kazneni sud za to predviđa i najveće kazne. Sposobnost hrvatskog pravosuđa za procesuiranje ratnih zločina možemo dokazivati na drugim slučajevima, a ne na vukovarskoj trojci«, naglašava Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, komentirajući za Vjesnik namjeru hrvatskog pravosuđa, koju je u ponedjeljak pred zagrebačkim Zidom boli iznijela ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, da se procese za ratne zločine protiv vukovarske trojke prenese u Hrvatsku.

I predsjednik Saveza udruga zatočenih i nestalih Josip Jugec protivi se takvoj namjeri. Naime, kako doznaje Vjesnik, među članstvom udruga postoji strah da bi upravo suđenje u Hrvatskoj vukovarskoj trojci moglo donijeti blaže kazne, od onih koje bi mogli dobiti u Haagu. Jugec za Vjesnik kaže da Haag mora završiti proces koji je započeo i pribojava se da se u prepuštanju suđenja za trojku hrvatskom pravosuđu, kako kaže, »krije neka kvaka«. »Vjerojatno je da bi u Hrvatskoj dobili manje kazne«, kaže Jugec, objašnjavajući da bi stvar bila drukčija da su trojica od početka bili predani domaćem pravosuđu.

Među predsjednicima udruga proizašlih iz Domovinskog rata prevladava, pak, suprotno mišljenje. Većina udruga ili ne priznaje Haag, pa ni tamošnja suđenja, ili vjeruje da se počiniteljima ratnih zločina treba suditi na mjestu na kojem su zločini počinjeni, dakle, u Hrvatskoj, dakle i u Vukovaru.

Ima li mjesta bojazni da bi suđenje za trojku u Hrvatskoj uistinu donijelo niže kazne od onih koje ih možda čekaju na Haaškom sudu? Za udruge najveći problem predstavlja pokušaj glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte da se suđenje za zločin na Ovčari prepusti Hrvatskoj ili Srbiji. Naime, s obzirom na potrebu da se nacionalnim sudovima prepuštaju tzv. manji zločini i suđenja niže rangiranim osobama, povremeno se čuje zaključak i da bi se suđenjem trojci u Hrvatskoj mogao umanjiti počinjeni zločin.

Posebno je pitanje, međutim, bi li se, ako se suđenje vukovarskoj trojci prepusti Hrvatskoj odnosno Srbiji, u Haagu uopće ikome sudilo za pogubljenje ranjenika iz vukovarske bolnice, s obzirom na to da se Ovčara u procesu protiv Slobodana Miloševića spominje samo usputno.

Branka Valentić