Slobodna Dalmacija: 31. 03. 2005.

Saborska (ne)povjerenstva

Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Prvo je u rujnu pošle godine oporba okončala dugo toplo ljeto zahtjevom za parlamentarni pretres stand by aranžmana s MMF-om. Misteriozni dokument sadržavao je, tvrdili su, prve najave ukidanja poreznih olakšica, limitiranja rasta plaća, ubrzane prodaje obiteljskog srebra i pregršt ostalih "tričarija" koje običnom čovjeku život mogu značiti. Odmah je uslijedio odgovor. HDZ je predložio osnivanje istražnog povjerenstva za "Viktor Lenac", brodogradilište koje je propa(da)lo uz takt fanfara državnih jamstava Račanove vlade.

Afera "Imostroj" otvora novu frontu, pa je oporba zatražila smjenu Miomira Žužula. Da ne ostane dužan, Sanader uzvraća povjerenstvom koje bi istražilo poslovne marifetluke Radimira Čačića i Zlatka Tomčića u vrijeme dok su, kao visoki državni dužnosnici, bili u poziciji sami sebi namještati unosne poslove. HNS je vratio lopticu zahtjevom za parlamentarnu istragu biznis-avantura dvojca Sanader-Žužul, ujedinjena oporba na čelu sa SDP-om tražila je povjerenstvo zbog slučaja Puljiz, sam Čačić obrazlagao je potrebu osnutka povjerenstva za dodjelu koncesije za treću GSM mrežu, u igru se uključio i HSP sa zahtjevom za istragu o transkriptu s Brijuna koji je iz Ureda predsjednika "odcurio" u Haag ... Rat povjerenstvima mogao je početi.

Sve što se poslije događalo pokazalo je svu krhkost ove institucije u zemlji u kojoj je izostanak demokratskih uzusa trajna anomalija. HDZ je glatko odbio oporbene, a izglasao samo svoje zahtjeve, šetajući punih 6 mjeseci udarnim televizijskim minutama i stranicama dnevnih novina detalje poslovnog rezona kojim je Damir Vrhovnik vodio riječko brodogradilište. A onda je uslijedio dan nakon Uskrsnog ponedjeljka. Četiri člana vladajuće većine — Krunoslav Markovinović, Ivan Vučić, Emil Tomljanović i Frano Piplović — odbila su doći na sjednicu Istražnog povjerenstva o poslovanju Čačićevih i Tomčićevih tvrtki. Pisana ispričnica koju su dostavili nije navela iole konkretniji razlog: jedan od njih je u vrijeme kada je predsjednik Povjerenstva Stazić zbog nedostatka kvoruma raspuštao svoje oporbene kolege čak i fizički bio u Saboru, drugi je sa župljanima obilazio Rim, treći goropadio o komunistima čije je vrijeme jednom za svagda prošlo, a četvrti obrazlagao da preko uskrsnih blagdana nije stigao pogledati dokumente.

Politička burleska koja više nikomu u ovoj zemlji nije smiješna, instituciju saborskog istražnog povjerenstva svodi u ring najprizemnijeg političkog obračuna u kojemu vladajuća većina bira i suce i igrače. A na meč, ako joj se kojim slučajem ne sviđa termin, uopće ne dođe ...