Vjesnik: 06. 04. 2005.
Đapićeva sudska farsa
DUBRAVKO GRAKALIĆ
Anti Đapiću, šefu pravaške stranke, sreća se nasmiješila dva puta u istome danu. Prvo je, na Općinskom sudu u Splitu, oslobođen od optužbe zbog plagiranja svog magistarskog rada na tamošnjem Pravnom fakultetu. Nakon toga, stigli su rezultati istraživanja jedne neovisne marketinške agencije, koja je ustanovila da je njegova Hrvatska stranka prava učvrstila treće mjesto na nacionalnoj političkoj ljestvici, s podrškom čak 9,7 posto građana. Izgle
da da su, napokon, prestigli Hrvatsku narodnu stranku, kojoj su godinama gledali u leđa, što je Đapićevo članstvo vrlo značajan politički uspjeh.Doista, moglo bi se zaključiti kako je ponedjeljak bio dobar dan za Antu Đapića da se nije odmah doznalo i obrazloženje presude koja je prvog pravaša oslobodila optužbe. Kad se ono pročuje, moglo bi utjecati i na politički rejting njega samoga i stranke na čijem je čelu.
Sudac Robert Pešutić ustanovio je, naime, kako nema sumnje da je Đapić prepisao magisterij od svog mentora, ali i stranačkog kolege dr. Borisa Kandarea, no odlučio je kako je to problem splitskog sveučilišta, a ne suda. Zbog toga je Anto Đapić proglašen nedužnim, iako nije osporeno da je riječ o prepisivačini. Kako znamo, sudske se odluke ne smiju
komentirati u medijima, ali možemo reći kako će ova ostati zapamćena po svojoj originalnosti.Izjavu koju je, po izricanju presude, dao sam Đapić, možemo pak ocijeniti besramnom. Predsjednik HSP-a prozvao je one »koji se služe pravosuđem za politički obračun«, iako je potpuno jasno da tu nije riječ o politici, nego o muljanju s magisterijem koje »nije prošlo«. Umjesto da se ispriča javnosti i splitskom sveučilištu, Đapić napada one koji su razotkrili najveću pogrešku njegove političke karijere, lažno tvrdeći da je žrtva.
U ovom slučaju, žrtva je istina, ali i pravosuđe. Nema sumnje da je presuda Anti Đapiću još jedan slučaj iz sudske prakse o kojem će se naširoko razglabati, poput nedavne presude mladom vozaču-ubojici iz Makarske, koji je dobio manju kaznu zbog društvenog statusa njegove obitelji. Đapićeva kazna ne može se odvojiti od njegova političkog statusa, pa i trenutačnog rejtinga koji na sceni uživa stranka na čijem je čelu.
Stoga nije teško zaključiti kako je Anto Đapić na sudu, zapravo, ostvario Pirovu pobjedu. Prepisivao jest, ali sud to ne zanima. Bumerang odgovornosti prebačena je na fakultet. Priče o »političkom obračunu« s njime progutat će samo najnaivniji, dok će ostali razmisliti prilikom izlaska na birališta. Đapićeva sudska farsa mogla bi
od velikih 9,7 posto odgristi koji postotak.