Novi list: 07. 04. 2005.

Sve skuplji derivati – spas za Vladu i proračun

Umjesto da uzaludnim izmjenama pravilnika o određivanju cijena derivata pokušava, uoči lokalnih izbora, zadovoljiti i građane i sindikate, Vladi bi mudrije bilo da pusti Inu i MOL da preko sve skupljih derivata pojačaju punjenje državnog proračuna

Piše: Ivo Jakovljević

Nakon što je prije sedam dana Goldman Sachs, vodeća investicijska banka u svijetu, objavila procjenu svojih analitičara da bi se vrlo skoro, možda već do kraja ove godine, ionako visoke cijene nafte (ovih dana su u rasponu od 56 do 58 dolara za barel) mogle gotovo udvostručiti te skočiti i do 105 dolara za jedan barel (159 litara), svi ključni igrači na globalnom tržištu energenata brzopotezno su povukli svoje najjače poteze.

Najnovija panika nije plod prolaznih špekulantskih patki, nego rezultat stvarnih, slojevitih procjena, prema kojima nasuprot nesigurnoj te političkim i ratnim rizicima ograničenoj ponudi nafte iz Iraka, Nigerije i Venezuele, stoji naftna glad sve industrijaliziranije Kine i Indije, koje su se preobrazile u lidere gospodarskog rasta u svijetu.

Svijet se naftom mijenja

Reagirajući na te procjene analitičara Goldman Sachsa, već početkom ovog tjedna OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte, koja ostvaruje više od 55 posto svjetskog izvoza nafte) je najavio da će povećati proizvodnju za dodatnih 500.000 barela dnevno, ako cijene ostanu na rekordnoj razini. Članice tog kartela su u ožujku već povećale proizvodnju za blizu 500.000 barela dnevno u odnosu na veljaču te dosegnule ukupnu proizvodnju od 27,7 milijuna barela dnevno. Saudijska Arabija – koja je lider OPEC-a, posjednica najvećih naftnih zaliha u svijetu te vodeća izvoznica nafte (dosegnuvši rekordnu razinu ponude od blizu deset milijuna barela dnevno) i najveći profiter svih dosadašnjih naftnih šokova (jer, proizvodna cijena jednog barela nafte u Saudijskoj Arabiji iznosi samo jedan dolar!) – odlučila je graditi novi rafinerijski i petrokemijski kompleks na obali Crvenog mora.

Svoj strateški odgovor jučer je najavila i ruska strana, koja u svijetu nafte igra sve utjecajniju ulogu otkako je Rusija postala drugi izvoznik nafte, najveći poslije Saudijske Arabije, s dnevnom ponudom od oko osam milijuna barela. Kao takva se već preobrazila u prvorazrednog naftnog opskrbljivača srednje, sjeverne, istočne i južne Evrope. Prema pisanju mađarskih medija, ruske naftne kompanije Gazprom i Lukoil mogle bi zajedno kupiti preostalih 11,8 posto udjela mađarske države u tamošnjoj naftnoj industriji MOL. Mađarska će vlada, naime, ostatak svog udjela u vlasništvu MOL-a (koji je već u većinskom posjedu rusko-američkoga kapitala, a strateški je partner Ine!) prodavati u drugoj polovini ove godine. Tim bi vlasničkim potezom ruski naftaši povećali svoju moć u srednjoj Evropi, a posebno u MOL-u, koji je ovisan o isporukama tih dvaju ruskih energetskih divova.

Hrvatska je Vlada na istu alarmantnu procjenu o skorom mogućem skoku cijene naftnog barela s 58 na 105 dolara reagirala kao da je pala s Marsa: premijer Sanader je zadužio Ministarstvo gospodarstva da promijeni pravilnik o određivanju cijena naftnih derivata kako bi se tobože usporio ili ublažio udar te vrste troškova na životni standard građana (a sve za potrebe boljeg imidža vlasti uoči lokalnih izbora).

Hrvatska se naftom ne može šokirati

Međutim, da izmisli najgenijalniji pravilnik, cijene derivata na taj način jedva da može umanjiti za poneki postotak na rok od sedam dana. Za značajnije intervencije u politiku cijena derivata, Vlada, kao predstavnik većinskog vlasnika Ine, nema više većinsku moć, jer je prodajom prve četvrtine Ine MOL-u ustupila upravljanje Ininim financijama.

Ispada da ne samo što ne sluša neovisne hrvatske ekonomiste – poput dr. Guste Santinija, koji joj sa svoje web-stranice poručuje da potpuno liberalno vodi cijene derivata, kako bi na što skupljem benzinu što bolje punila proračun te istodobno elegantno smanjivala potražnju za derivatima, a time i pritisak na uvoz nafte – nego ne uvažava ni preporuke prvog čovjeka Međunarodne agencije za energetiku Claudea Mandila, koji je pozvao zemlje-uvoznice nafte da što prije ukinu subvencije u energetskom sektoru i bilo kakve olakšice potrošačima jer one samo potiču potrošnju.

Aktualni nastavak visokog uvoza automobila u Hrvatsku samo je još jedan dokaz više da, zasad, četvrti naftni šok u našoj zemlji ne djeluje ni na što.