Vjesnik: 09. 04. 2005.

Zločinci boluju od »partizanskog sindroma«

Nakon što je radna skupina za provedbu zaključaka iz konačnoga izvješća povjerenstva Vlade RS o događajima u Srebrenici iz srpnja 1995. godine identificirala čak 892 osobe koje se spominju u Izvješću, a još uvijek su zaposlene u općinskim, entitetskim ili državnim tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini, ne prestaju nagađanja o imenima koja se nalaze u tom dokumentu.

Spomenuti podaci namijenjeni su Tužiteljstvu BiH, a s popisom su upoznati i u Uredu visokog predstavnika (OHR) međunarodne zajednice u BiH Paddyja Ashdowna.

No, budući da je izvješće radne skupine registrirano kod Povjerenstva za zaštitu podataka pri Vijeću ministara BiH, imena identificiranih osoba neće biti službeno objavljena dok ne budu obavljene procedure u Tužiteljstvu. Preciznije, u svakom pojedinačnom slučaju bit će odlučivano o eventualnom podizanju optužnice.

Sarajevski listovi tvrde da se na popisu nalaze i neka »zvučna« imena, među ostalima zamjenik ravnatelja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Risto Zarić, nedavno izabrani direktor Uprave policije MUP-a RS Dragomir Andan, te još neki srednje i visoko rangirani djelatnici službi za provedbu zakona.

Upućeni izvori tvrde da postoji prava panika među službenicima koji pretpostavljaju da bi se njihova imena mogla naći na popisu povezanih s zločinom u Srebrenici. No, na marginama ovog događaja polako na vidjelo izlaze i neki bizarnosti vezane za pokolj gotovo 8000 Bošnjaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

Tako je visoko rangirani službenik jedne agencije za provedbu zakona, govoreći pod uvjetom zadržavanja diskrecije, posvjedočio za Vjesnik o neobičnom događaju tijekom sudjelovanja izaslanstva iz BiH na jednom međunarodnom seminaru. Član izaslanstva, bosanski Srbin, državni službenik, odjednom se počeo krajnje neuobičajeno, gotovo paranoično ponašati. Kasnije se otkrilo da je riječ o osobi koje je povezana s događajima u Srebrenici, ali i da nije riječ samo o izoliranom događaju. Štoviše, izgleda da veći broj osoba koje su izravno ili neizravno sudjelovale u srebreničkom pokolju pate od teških psihičkih posljedica, sličnim onome što se nakon Drugog svjetskog rata opisivalo kao »partizanski sindrom«.

Stariji Zagrepčani ili Sarajlije sjećaju se neobičnog ponašanja pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi na koje su ratne traume i nazočnost tragičnim događajima ostavili teške posljedice. Komunističke vlasti ove su slučajeve brzo zataškale, a na sličan način sada, čini se, reagiraju i vlasti Republike Srpske.

Alenko Zornija